Upravo u trenutku razmišljanja o 3D printanju i ispisivanju ovog teksta društvene mreže i portali bruje ‒ napustio nas je Leonard Nimoy „Spock“, Vulkanac koji je među nama širio vjeru u znanost i tehnologijiu, ali istovremeno i u mentalni mir i posloženost. Iako uvijek treba biti sretan kada netko svijet napusti nakon tako dugotrajnog i ispunjenog, značajnog i bogatog života, ne možemo ne biti i tužni... Jer upravo sada, više nego ikada, razmišljamo o budućnosti i svom njenom sjemenu koje je već danas posijano.
Naravno, apeliranje na „Zvjezdane staze“ nije slučajnost ovog uvoda jer kada je o 3D printanju riječ, upravo su one jedna od prvih asocijacija, nešto poput ideološkog gurua cijele scene i omiljena medijska metafora tehnološkog napretka. U tom kontekstu 3D printere, o kojima ovdje nešto želimo reći, najviše se povezuje s popularnim replikatorima, čudesnim spravama koje već na običnu glasovnu naredbu materijalizacijom atoma stvaraju pred vama ono što ste naumili. Talasijanski gulaš? Nema, problema, samo recite. A pogledamo li medije, posebno one domaće i senzacionalističke, te način na koji se piše i izvještava o 3D printanju, zaključci nam mogu biti da je riječ o gotovo identičnom uređaju ‒ replikatori su stigli! “3D printeri će isprintati sve što zamislimo” samo je jedan od naslova na čiju ćemo se valjanost i posljedice osvrnuti u ovom tekstu, u kojem ne planiramo pisati o samim tehnološkim karakteristikama 3D printera već o velikim idejama koje se iza njih kriju te ulozi koju imaju u Rijeci. Uostalom, čitateljiSušačke revije ni nisu geekovi već to smo mi, obični ljudi. A obećaju nam da su 3D printeri tema baš za nas.
...