SUŠAČKA REVIJA broj 91/92

 


promet

POVRATAK AMERIKANSKIH VRTOVA

Aleksandra Kućel - Ilić

Opatija se oduvijek ponosi svojim uređenim zelenim površinama, a uz dva centralna parka, »Angiolinu« i »Sveti Jakov« koji su u hrvatskim okvirima osvojili mnogobrojne nagrade i priznanja za uređenost, tu je i park Margerita, te niz manjih parkova, poput onog na Dražici sve poznatijeg po kamelijama koje rastu slobodno i bez ograda. I prve znamenite zgrade koje su nicale u opatijskoj povijesti bile su vezane baš uz parkovne površine, pa su u tom priobalnom pojasu izgrađene i crkva svetog Jakova, opatija po kojoj je Opatija i dobila naziv, baš kao i »Villa Angiolina«, te nešto kasnije hotel »Kvarner«, prvi hotel za turiste na istočnoj obali Jadrana.

Opatijska perivojna kultura međutim ima i svojih manje poznatih i manje razvikanih lokacija, baš kao i manje dostupnih saznanja iz povijesti koja je bila bogata, ali se nisu baš sve pojedinosti na jednak način »pospremile u škrinjicu zelenog blaga«.


Amerikanski vrtovi nazvani su tako prema njihovom prvom vlasniku.

Na redu su dakle »Amerikanski vrtovi«, odnosno u žargonu, »po domaći«, tzv. »Merikanski vrtovi«. Da je Opatija nekad imala »Merikanske vrtove«, da se za ulazak u ovu riznicu cvijeća, zelenila i arhitekture s pogledom na more i cijeli Kvarnerski zaljev naplaćivala ulaznica, a da danas ova priča pripada »dobrim sjećanjima«, i to samo onih najstarijih živućih »starih Opatijaca«, mlade generacije sve teže mogu dokučiti.

Istina je da im negdje u podsvijesti »stoji« da je Opatija imala prekrasan botanički vrt koji je danas devastiran i zapušten, no gdje su ti »Merikanski vrtovi« i zbog čega nema puno pisanih tragova ni slikovnog materijala o nečemu što zvuči tako svjetski, a skriveno je u draguljarnici povijesti o kojoj više nema puno živih svjedoka?

U namjeri da razriješimo enigmu, prepustili smo se kratkome putovanju koje je, kako se čini, započelo 1926. godine, a »glavni i odgovorni« za nastanak »Amerikanskih vrtova«, prevalili su, za ono vrijeme pogotovo poprilično zahtjevan put. Mađarska, Amerika... Beč, pa zatim Opatija. Što je povezalo sva ova mjesta i kako je ta priča uopće nastala?
Iščitavajući stare zapise može se uočiti da ova opatijska priča datira iz 1926. godine kada je jedan Mađar, čije je prezime bilo Kuczor, a obogatio se svojevremeno kao trgovac u Americi, odlučio investirati u grad pod Učkom. Volio je cvijeće i zelenilo, koje na ovom području oduvijek odlično uspijeva, te je u Opatiji izgradio prilično velik botanički vrt s pogledom na čitav Kvarner.

Vrt je bio terasastog oblika, karakterizirao ga je monumentalni ulaz s ceste, kolonada od petnaest stupova te isto toliko piramidalnih čempresa. Za one koji su se ovdje željeli odmoriti i uživati u zbilja jedinstvenom ambijentu, bile su postavljene i klupe, a tu su se nalazile i ruševine stare kuće, što je uvjetovao prijašnji vlasnik terena. Ulaznica u botanički vrt, u kojem su se mogle pogledati gardenije, kamelije, magnolije, ali i bogati vinogradi, iznosila je pet tadašnjih lira. Kroz vrt je vodio put koji je bio u obliku serpentina. Na temelju
 ostataka može se zaključiti da se radilo o vrlo vrijednom ostvarenju perivojne arhitekture. Ti se vrtovi i danas, kao što je to bilo i nekada, među Opatijicima nazivaju »amerikanski vrtovi« baš prema prvome vlasniku, Mađaru iz Amerike koji se u Opatiji oženio za Hildu von Hortenau, izvanbračnu kćer bečke balerine Marije Schleizer i nadvojvode Otona Habsburškog, nećaka cara Franje Josipa.

U novije vrijeme »amerikanski vrtovi« su bili pretvoreni u rasadnik u okvirima tvrtke »Parkovi Opatija«, te su ovdje godinama rasle, daleko od očiju javnosti, različite biljne vrste...

Atraktivan, iako skriven, potencijal bivšeg botaničkog vrta, koji se pruža na površini od čak osam tisuća kvadrata i ima terasasti oblik, više je godina bio zapušten. Koristio se do 2003. godine za uzgoj rezanog cvijeća i kamelija, a zatim je desetak godina »zelena lokacija« gotovo u potpunosti mirovala i čekala »bolje dane« i prave ideje.
...

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2021 Klub Sušačana