SUŠAČKA REVIJA broj 91/92

 


sjećanja

TAJNA MAJMUNSKOG OTOKA

Čedomil Mišković

Majmunski otok je nestao u prosincu 1966. godine. Nije bio velik, niti okružen morem koje bi ga progutalo kao posljedicu nekog tektonskog poremećaja. Potonuo je u zaborav. Ne potpuno, jer ga povremeno spominju Riječani koji su sad u godinama u kojima sve češće spominju doba svoje mladosti.

Majmunski otok je bio tema priloga Đir po Korzu objavljenog u Novom Listu1) u kojem Mišo Cvijanović-Cvijo govori o neuglednoj građevini – drvenom paviljonu pravokutnog oblika kojem je nadjenuto neobično ime.

Na mjestu koje danas tlocrtno pokriva poslovna zgrada u čijem je prizemlju prodavaonica tvornice Kraš, izgrađen je 1947. g. drveni paviljon namijenjen za izložbeni prostor. Paviljon je užim dijelom bio okrenut moru, a postavljen je na betonsku podlogu koja je zbog nagiba trga prema Korzu imala dvije stepenice. Zbog povišenog položaja u odnosu na Korzo i moru mladih koji su tu u predvečerja šetali, položaj paviljona pružao je mladićima dobar pogled na djevojke i zbog toga bio njihovo omiljeno okupljalište. A baš zbog tih mladića koji su djevojkama dobacivali komentare, vjerojatno je kao odgovor bezimeni paviljon i nazvan Majmunskim otokom. Zapadno od zgrade u kojoj se danas nalazi Radio Rijeka i Narodna čitaonica 1775. godine izgrađena je kuća koja je po njenoj posljednjoj vlasnici bila poznata kao Casa Steffula.2) Uz kuću je početkom 19. stoljeća uređena fontana, koja je srušena i 1874. na njenom mjestu izgrađena nova. Zbog glave muškarca s brkovima, iz čijih je usta tekao mlaz vode, ta je fontana bila poznata kao Mustacchione 3). Casa Steffula srušena je za vrijeme II. svjetskog rata, te je na tom dijelu trga 1947. g. podignut spomenuti paviljon.                                                       

Povijest drvenog paviljona može se djelomično pratiti kroz kratke vijesti u lokalnim novinama. Godine 1951. spominje ga se kao napušteni paviljon, a tekst glasi: Na uglu Supilove ulice nalazi se vrlo lijep i suvremeno gradjen paviljon koji je svojevremeno služio kao izložbeni prostor. Već duže vremena paviljon je prazan osim što se prodaju novine u prednjem dijelu za vrijeme kišovitih dana. Mnogi prolaznici postavljaju pitanje: Čemu li zapravo treba da služi ovaj paviljon? Možda bi on korisno poslužio robnoj kući Na-Ma da u njoj izlaže svoju robu ili pak Jugovinil proizvodima. Medjutim postoji i drugi prijedlog, da se paviljon iskoristi za reklamu kinematografskih predstava. Da se u njemu mijenjaju slike filmova koji se prikazuju u riječkim kinematografima kao i onih koji dolaze. U svakom slučaju potrebno je iskoristiti paviljon, jer on ipak treba da služi nekoj svrsi.

Kroz sve vijesti koje su o paviljonu objavljivane u Novom listu, kao zajednički motiv provlači se nedoumica oko namjene kojoj bi trebao služiti. Godine 1963. novinska vijest registrira provalu u paviljon kroz razbijeno staklo izloga te krađu 14 originalnih fotografija iz filmova najavljenih za prikazivanje na Novu godinu.
...

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2021 Klub Sušačana