SUŠAČKA REVIJA broj 91/92 scena ALIDA VALLI – “MA L'AMORE NO” Miodrag Kalčićili kako je antifašistička Pula dobila fašističko kino Početkom 1939. godine pulski dnevnik Corriere Istriano započinje s redovitim praćenjem, po svim medijski zacrtanim elementima zvjezdane popularnosti (filmski horoskop sretne zvijezde), nevjerojatna i munjevita uspjeha mlade, lijepe i darovite „bijelotelefonske“ glumice, rodom Puljanke, osamnaestogodišnje Alide Valli. Filmski snovi mlade i ambiciozne Alide u Rimu i širom Italije postaju zbilja. „Premijera filma Tisuću lira mjesečno u Rimu postigla je neviđen uspjeh, a mladu glumicu Alidu Valli kritika oduševljeno hvali za iznimnu ulogu. Ova naša mlada i darovita sugrađanka smatra se otkrićem talijanske filmske industrije...“[1]. Dva mjeseca kasnije u pulskome je kinu, Sala Umberto, premijera Alidine uspješnice: „originalan, suvremen i briljantan film s našom malom, ali velikom umjetnicom Alidom Valli (Atenburger), našom sugrađankom“[2], koja je trenutno postala u revijalnom tisku rimska filmska zvijezda, „čija je graciozna i izražajna pojava glavna odlika Tisuću lira mjesečno, filma koji se više nego uspješno prikazuje u Sali Umberto“[3]. Alida Maria Laura Altenburger, barunica od Marckensteina i Frauenberga, rođena je 31. svibnja 1921. u Puli gdje je do nepune devete godine, kada, početkom 1930., s obitelji seli u hladni i uspavani Como, gradić podno snježnih Alpi na istoimenome jezeru, novoga mjesta zaposlenja Alidina oca, gimnazijskoga profesora talijanskog jezika i umjetnosti, sklonog dobroj kapljici. Iz Coma, kao svojeglava, neobuzdana i glumom opsjednuta tinejdžerka, često putuje u Lugano gledati najnovije filmove i slušati jazz. Poslije neuspjela pokušaja upisa glumačke škole Cinegrafica u Milanu, uspjela je upisati, uz nemalu potporu utjecajnoga rođaka, rimskog senatora, studij glume u tek otvorenom Centru sperimentale di cinematografia u Rimu. "Nakon niza sporednih uloga, potkraj 1938. snimila je prvi hit, komediju Tisuću lira mjesečno, a magazin Cento stelle opisao ju je kao 'svježe i ljupko lice s prirodnim kretnjama i tečnim recitacijama'. Krajem 1939. magazin Cinema proveo je anketu o najomiljenijim glumicama, a Alida se našla na drugome mjestu, odmah iza neusporedivo renomiranije Assie Noris. I nju je deklasirala 1941., kada je postala definitivna zvijezda razdoblja 'bijelih telefona' (tako su zvali eskapističke komedije i melodrame koje su se odigravale u otmjenim građanskim sredinama i nisu imale previše veze sa stvarnošću) i u jednoj sezoni snimila čak četiri filma. Za njom su ludovali i u Puli i u Zagrebu, a frizura à la Valli (kosa koja samo s jedne strane pada preko čela) preplavila je europske ulice pod kontrolom sila osovine. Tko je živio u tom vremenu, zasigurno pamti filmove Svjetlo u tami, U devet sati kemija i Dvije sirote, međutim, glumičin vrhunac zasigurno je bila kostimirana melodrama Mali starinski svijet Maria Soldatija iz 1941.“[4] .... [1] "Trionfale succeso di Alida Valli: la giovane stella cinematografica polese", Corriere Istriano, 2. veljače 1939. [2] "Sala Umberto: Mille lire al mese", Corriere Istriano, 9. travnja 1939. [3] "Le prime cinematografiche: Mille lire al mese", Corriere Istriano, 9. travnja 1939. [4] Nenad Polimac: "Alida Valli – povratak u Pulu", Jutarnji list, podlistak Magazin, 20. srpnja 2008. Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala. Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana
ALIDA VALLI – “MA L'AMORE NO”
Miodrag Kalčić
ili kako je antifašistička Pula dobila fašističko kino
Početkom 1939. godine pulski dnevnik Corriere Istriano započinje s redovitim praćenjem, po svim medijski zacrtanim elementima zvjezdane popularnosti (filmski horoskop sretne zvijezde), nevjerojatna i munjevita uspjeha mlade, lijepe i darovite „bijelotelefonske“ glumice, rodom Puljanke, osamnaestogodišnje Alide Valli. Filmski snovi mlade i ambiciozne Alide u Rimu i širom Italije postaju zbilja. „Premijera filma Tisuću lira mjesečno u Rimu postigla je neviđen uspjeh, a mladu glumicu Alidu Valli kritika oduševljeno hvali za iznimnu ulogu. Ova naša mlada i darovita sugrađanka smatra se otkrićem talijanske filmske industrije...“[1]. Dva mjeseca kasnije u pulskome je kinu, Sala Umberto, premijera Alidine uspješnice: „originalan, suvremen i briljantan film s našom malom, ali velikom umjetnicom Alidom Valli (Atenburger), našom sugrađankom“[2], koja je trenutno postala u revijalnom tisku rimska filmska zvijezda, „čija je graciozna i izražajna pojava glavna odlika Tisuću lira mjesečno, filma koji se više nego uspješno prikazuje u Sali Umberto“[3]. Alida Maria Laura Altenburger, barunica od Marckensteina i Frauenberga, rođena je 31. svibnja 1921. u Puli gdje je do nepune devete godine, kada, početkom 1930., s obitelji seli u hladni i uspavani Como, gradić podno snježnih Alpi na istoimenome jezeru, novoga mjesta zaposlenja Alidina oca, gimnazijskoga profesora talijanskog jezika i umjetnosti, sklonog dobroj kapljici. Iz Coma, kao svojeglava, neobuzdana i glumom opsjednuta tinejdžerka, često putuje u Lugano gledati najnovije filmove i slušati jazz. Poslije neuspjela pokušaja upisa glumačke škole Cinegrafica u Milanu, uspjela je upisati, uz nemalu potporu utjecajnoga rođaka, rimskog senatora, studij glume u tek otvorenom Centru sperimentale di cinematografia u Rimu. "Nakon niza sporednih uloga, potkraj 1938. snimila je prvi hit, komediju Tisuću lira mjesečno, a magazin Cento stelle opisao ju je kao 'svježe i ljupko lice s prirodnim kretnjama i tečnim recitacijama'. Krajem 1939. magazin Cinema proveo je anketu o najomiljenijim glumicama, a Alida se našla na drugome mjestu, odmah iza neusporedivo renomiranije Assie Noris. I nju je deklasirala 1941., kada je postala definitivna zvijezda razdoblja 'bijelih telefona' (tako su zvali eskapističke komedije i melodrame koje su se odigravale u otmjenim građanskim sredinama i nisu imale previše veze sa stvarnošću) i u jednoj sezoni snimila čak četiri filma. Za njom su ludovali i u Puli i u Zagrebu, a frizura à la Valli (kosa koja samo s jedne strane pada preko čela) preplavila je europske ulice pod kontrolom sila osovine. Tko je živio u tom vremenu, zasigurno pamti filmove Svjetlo u tami, U devet sati kemija i Dvije sirote, međutim, glumičin vrhunac zasigurno je bila kostimirana melodrama Mali starinski svijet Maria Soldatija iz 1941.“[4] .... [1] "Trionfale succeso di Alida Valli: la giovane stella cinematografica polese", Corriere Istriano, 2. veljače 1939. [2] "Sala Umberto: Mille lire al mese", Corriere Istriano, 9. travnja 1939. [3] "Le prime cinematografiche: Mille lire al mese", Corriere Istriano, 9. travnja 1939. [4] Nenad Polimac: "Alida Valli – povratak u Pulu", Jutarnji list, podlistak Magazin, 20. srpnja 2008.
Početkom 1939. godine pulski dnevnik Corriere Istriano započinje s redovitim praćenjem, po svim medijski zacrtanim elementima zvjezdane popularnosti (filmski horoskop sretne zvijezde), nevjerojatna i munjevita uspjeha mlade, lijepe i darovite „bijelotelefonske“ glumice, rodom Puljanke, osamnaestogodišnje Alide Valli. Filmski snovi mlade i ambiciozne Alide u Rimu i širom Italije postaju zbilja. „Premijera filma Tisuću lira mjesečno u Rimu postigla je neviđen uspjeh, a mladu glumicu Alidu Valli kritika oduševljeno hvali za iznimnu ulogu. Ova naša mlada i darovita sugrađanka smatra se otkrićem talijanske filmske industrije...“[1]. Dva mjeseca kasnije u pulskome je kinu, Sala Umberto, premijera Alidine uspješnice: „originalan, suvremen i briljantan film s našom malom, ali velikom umjetnicom Alidom Valli (Atenburger), našom sugrađankom“[2], koja je trenutno postala u revijalnom tisku rimska filmska zvijezda, „čija je graciozna i izražajna pojava glavna odlika Tisuću lira mjesečno, filma koji se više nego uspješno prikazuje u Sali Umberto“[3].
Alida Maria Laura Altenburger, barunica od Marckensteina i Frauenberga, rođena je 31. svibnja 1921. u Puli gdje je do nepune devete godine, kada, početkom 1930., s obitelji seli u hladni i uspavani Como, gradić podno snježnih Alpi na istoimenome jezeru, novoga mjesta zaposlenja Alidina oca, gimnazijskoga profesora talijanskog jezika i umjetnosti, sklonog dobroj kapljici. Iz Coma, kao svojeglava, neobuzdana i glumom opsjednuta tinejdžerka, često putuje u Lugano gledati najnovije filmove i slušati jazz. Poslije neuspjela pokušaja upisa glumačke škole Cinegrafica u Milanu, uspjela je upisati, uz nemalu potporu utjecajnoga rođaka, rimskog senatora, studij glume u tek otvorenom Centru sperimentale di cinematografia u Rimu. "Nakon niza sporednih uloga, potkraj 1938. snimila je prvi hit, komediju Tisuću lira mjesečno, a magazin Cento stelle opisao ju je kao 'svježe i ljupko lice s prirodnim kretnjama i tečnim recitacijama'. Krajem 1939. magazin Cinema proveo je anketu o najomiljenijim glumicama, a Alida se našla na drugome mjestu, odmah iza neusporedivo renomiranije Assie Noris. I nju je deklasirala 1941., kada je postala definitivna zvijezda razdoblja 'bijelih telefona' (tako su zvali eskapističke komedije i melodrame koje su se odigravale u otmjenim građanskim sredinama i nisu imale previše veze sa stvarnošću) i u jednoj sezoni snimila čak četiri filma. Za njom su ludovali i u Puli i u Zagrebu, a frizura à la Valli (kosa koja samo s jedne strane pada preko čela) preplavila je europske ulice pod kontrolom sila osovine. Tko je živio u tom vremenu, zasigurno pamti filmove Svjetlo u tami, U devet sati kemija i Dvije sirote, međutim, glumičin vrhunac zasigurno je bila kostimirana melodrama Mali starinski svijet Maria Soldatija iz 1941.“[4]
[1] "Trionfale succeso di Alida Valli: la giovane stella cinematografica polese", Corriere Istriano, 2. veljače 1939.
[2] "Sala Umberto: Mille lire al mese", Corriere Istriano, 9. travnja 1939.
[3] "Le prime cinematografiche: Mille lire al mese", Corriere Istriano, 9. travnja 1939.
[4] Nenad Polimac: "Alida Valli – povratak u Pulu", Jutarnji list, podlistak Magazin, 20. srpnja 2008.
Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.