U povodu sedamdesete obljetnice oslobođenja Rijeke u Drugome svjetskom ratu, na riječkom je Korzu od 27. travnja do 10 svibnja 2015. postavljena izložba Rijeka – sjećamo se autorice Sabrine Žigo. Izložba obuhvaća 50 fotografija iz fundusa Muzeja grada Rijeke, koje su najvećim dijelom nasljeđe Muzeja narodne revolucije čiji je sljednik i baštinik današnji Muzej grada Rijeke.
U dvadeset godina postojanja, Muzej grada Rijeke prikupio je više od šest tisuća fotografija i negativa, što referentnu zbirku čini najvećim dijelom fundusa. Fotografije datiraju od najstarije dagerotipije do suvremenog doba, od povijesne i dokumentarne do autorske i umjetničke. Muzej je nizom izložbi valorizirao fotografsku povijest Rijeke kao značajnog fotografskog središta s nizom priznatih autora. Budući da je ukidanjem Muzeja narodne revolucije njegov fundus bio temelj osnivanja Muzeja grada Rijeke 1994., veliki dio toga nasljeđa čine fotografije razdoblja okupacijskih vlasti i stravičnih posljedica razaranja Rijeke u Drugome svjetskom ratu.
Fotografije izložbe Rijeka – sjećamo se snimili su sudionici i svjedoci, anonimni, ali i poznati fotografi Nikola Perković, Vladimir Štefanac, Viktor Hreljanović i Maksimilijan Peč. Izložba je dokumentarno i povijesno autentična, zbog relevantnosti svoga sadržaja lišena je naknadne patetike i okrenuta otvorenoj prosudbi o događajima i vremenu koje prikazuje. Govori o pogubnosti fašizma i nacizma kao političke ideologije revanšizma i agresije, o ratu koji izaziva i njegovim neumitnim posljedicama - ljudskim i materijalnim stradanjima. Prikazuje antihumanizam u jednoj od najbrutalnijih pojavnosti jer poništava sva civilizacijska postignuća. Odatle proizlazi važnost kolektivnog, društvenog sjećanja i memoriranja obljetnice koju izložba obilježava. Ona je ujedno dokaz da su muzeji primarno baštinske ustanove u čijem je poslanju čuvanje i prezentiranje građe bez ideološkog predznaka.
Izložba u faktografiji i naraciji
Faktografski izložba dokumentira vrijeme neposredno prije i nakon 3. svibnja 1945. te narednu godinu do dvije normalizacije života u Rijeci i Sušaku koji su još uvijek dva grada. Dotiče se ključnih trenutaka: okupacije njemačkih snaga u liku Friedricha Rainera, vrhovnog komesara Operativne zone Jadransko primorje, i bitke za Rijeku kao jedne od najvećih bitaka u Drugom svjetskom ratu na ovim prostorima. Prikazuje razorne posljedice bombardiranja angloameričkog zrakoplovstva i posljedice njemačkih miniranja te situaciju u gradu nakon oslobođenja 3. svibnja 1945., kada se odmah prionulo obnovi grada. Priča završava rušenjem granice između Sušaka i Rijeke i izgradnjom novog mosta 1946. godine, koji najavljuje buduće spajanje dva grada u jednu urbanu cjelinu.
Zbog gospodarskog i vojnostrateškog značenja, Rijeka i Sušak pretrpjeli su u Drugome svjetskom ratu velika ljudska stradanja i materijalna razaranja. Da bi onesposobili njemačke snage, angloamerički su zrakoplovi iz baze u Foggi od siječnja 1944. do travnja 1945. tridesetak puta bombardirali Rijeku. Uništena su mnogobrojna industrijska postrojenja – Rafinerija nafte ROMSA, tvornica torpeda Whitehead, brodogradilište Cantieri Navali te pojedine gradske četvrti.
...