Sadašnji priljev ruskih turista u Hrvatsku ne znači da je to prvi posjet Rusa u većem broju. Krajem 19. stoljeća i početkom dvadesetoga Rusi su bili jedna od najvećih grupa posjetitelja sve popularnije sjeverne obale Jadrana. To se osobito odnosilo na Opatiju.
Statistike pokazuju da je 1907. godine u Opatiju prispjelo 1.400 podanika ruskog carstva, a taj se broj u 1909. godini popeo na 2.065, te se, na taj način, broj posjetitelja iz Rusije izjednačio sa onima iz Njemačke, Velike Britanije, Francuske i Italije.
U desetljećima prije Ruske revolucije, gospodarske i društvene promjene zahvatile su Rusiju. Nastojanje da se Rusija industrijalizira i modernizira nakon Krimskog rata dalo je poticaj obrazovanoj srednjoj klasi da dosegne dovoljno blagostanja i slobodnog vremena da privremeno napusti rodnu kuću i posjeti Zapad, baš kako su to činili ruski gentry prije njih.
Tradicija ruskih gentrya da poduzimaju „veliki pohod” na Zapad ima čak dublje korijenje i datira iz posjeta Petra Velikog i njegove Velike Ambasade Europi krajem 17. stoljeća.
Krajem 19. stoljeća mogao se čak uočiti povećan broj pripadnika klase ruskog gentrya u različitim odmaralištima i mjestima za provod u Zapadnoj Europi zahvaljujući dotoku novog novčanog blagostanja proisteklog iz takozvanih „velikih reformi” kojima su oslobođeni kmetovi. Posjetitelji su ujedno u putovanju vidjeli predah od rastućih nemira u ruskom carstvu.
Imajući u vidu hladnu sjevernu klimu rarzumljivo je većina Rusa gravitirala prema Krimu, južnoj Francuskoj i Italiji. U tom kontekstu ne iznenađuje prisutnost većeg broja Rusa u Opatiji.
Ruski pisac Anton Pavlovič Čehov bio je jedan od poznatih posjetitelja.
U kasno ljeto 1894. godine Čehov je stanovao u Feodosiji na Krimu u vili svog izdavača Alekseja Sergijeviča Suvorovina, izdavača politički reakcionarnih novina. Napustili su skupa Feodosiju uputivši se, po pretpostavci, na jedan skroviti put k Zapadnoj Europi, stigavši najprije u Beč 30. rujna, preko Jalte i Odese, odakle su produžili za Opatiju.
Čehov je, međutim, bio nezadovoljan u Opatiji. U pismu F. O. Šentelji, Čehov piše: Pada kiša. U Opatiji je dosadno. More je ovdje gore nego na Jalti, hoteli se guraju jedni na druge i čitava Opatija, nedavno podignuta iz ništavila, podsjeća na roman Guy de Maupassana.
Autor se nije ograničio na ovo gađenje samo u pismima. On se sjetio svoje impresije o Opatiji u priči Ariadne: To je mali, prljavi grad. Njegova jedina ulica smrdi, a nakon kiše možeš ići duž nje i bez kaljača. Ja sam bio toliko ponesen svim stvarima koje sam pročitao o tom zemaljskom raju, pa sam se dosađivao i osjetio se opterećenim kada sam samog sebe uhvatio kako podižem nogavice kada oprezno prelazim tesnu ulicu...
U svjetlu današnjih debata o racionalnom razvoju urbanizacije u Hrvatskoj, posebice u Opatiji, važno je zabilježiti da je Čehov još prije stotinjak godina ukazivao na ubrzani razvoj Opatije: Postoji tihi zaljev kojim krstare parabrodi šarenih zastava. Možeš vidjeti Rijeku i obližnje otoke zavijene u maglu. Sve bi to bilo vrlo pitoreskno kada se pogled na zaljev ne bi sudarao sa hotelima i njihovim depandansima ispraznog prigradskog arhitrektonskog stila kojeg favoriziraju pohlepni špekulanti, koji su u potpunosti ozidali zelenu obalu, tako da ti ništa ne vidiš od toga raja nego prozore, terase i čudna mjesta sa malim bijelim tablama i konobarima u crnim frakovima.