SUŠAČKA REVIJA broj 93/94

 


razgovor

VOĐA POBJEDNIČKOG TIMA

Alen Čemeljić


Ivan Šarar, vođa pobjedničkog tima koji je Rijeci donio titulu Europske prijestolnice kulture.

Rijeka je, iako se možda mnogi neće složiti, jedan poseban grad. Nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Rijeku ili voliš ili ne voliš. S Riječanima i riječkim većinskim razmišljanjem slažeš se ili ga uopće ne razumiješ. Kad je Rijeka u pitanju, nema odlučno možda, ili da ili ne. Riječku umjetničku provokaciju ili obožavaš ili te nervira do krajnjih granica. Rijeku su kao kandidata za titulu europske prijestolnice kulture ljudi u Rijeci i Hrvatskoj ili bezrezervno podržali ili su se hvatali za glavu uspoređujući je s njezinim konkurentima. Imenovanje Ivana Šarara za pročelnika Odjela za kulturu u Rijeci prije nekoliko godina izazvalo je isto tako podijeljena mišljenja: od ocjena kako je to pravi riječki izbor pa do nevjerice kako će brigu o kulturi preuzeti netko tko je svirao u Letu 3, pravom riječkom bandu kojeg isto tako kao i Rijeku ili izuzetno cijeniš ili ih ne možeš vidjeti niti nacrtane (ni naštanpane!). Koliko su tek rasprava i dijametralno suprotstavljenih mišljenja izazvale i Šararove ideje i projekti. Kao i sama ideja da bi Rijeka jednog dana mogla postati Europska prijestolnica kulture. I postala je, na oduševljenje mnogih, ali i nevjericu onih koji na kulturu gledaju izuteno tradicionalnim i konzervativnim očima. Rijeka je, međutim, uspjela, pobijedila je i osvojila titulu, Rijeka je EPK 2020., a na čelu pobjedničkog tima bio je upravo naš sugovornik riječki pročelnik za kulturu Ivan Šarar.

SR  Europa je počela sumnjati u svoje temeljne vrijednosti otvorenosti, različitosti i tolerancije, pisalo je u knjizi kojom se Rijeka kandidirala za Europsku prijestolnicu kulture 2020. godine.
Nije li Rijeka, između ostaloga, baš zbog toga, kao grad u kojem se još uvijek ne sumnja u te vrijednosti bila na neki način predodređena da dobije tu laskavu titulu?

IŠ  Ta mogućnost svakako postoji, ali nisam uvjeren da je to bila glavna točka koja je prevagnula na našu stranu. Prije svega, iz evaluacije prosudbenog panela to nije vidljivo.

Drugo, ne bih se usudio s lakoćom tvrditi da se u Rijeci jednoznačno ne sumnja u te vrijednosti, Rijeka nije nekakav monolit  jednoumlja svojih stanovnika. No, ono što želimo jest baviti se spomenutim temama, zalagati se, boriti, to je poanta. Isto tako, ne bih podcijenio naše suparnike, njihovi su koncepti i programi također bili obojeni tim vrijednostima, osječki iz postratne perspektive u njihovom prekograničnom susjedstvu, a pulski u kontekstu bilingvalnosti Pule i Istre, kao i generalno kroz koncept demilitarizacije. Čini mi se da su svi gradovi kandidati kvalitetno osvijestili opasnosti vremena u kojem živimo.  

SR  Razgovarali smo dan prije konačne odluke koji će hrvatski grad postati prijestolnica kulture 2020. godine i tada ste mi rekli kako se najviše bojite Pule. Jeste li se zaista plašili da Rijeka može izgubiti, iako se u projekt ušlo zaista ozbiljno ili je i kod Vas u jednom trenutku prevladalo razmišljanje jednog dijela Riječana kako smo, pogotovo nakon dvostrukog gubitka Mediteranskih igara, postali luzerski grad? Ili ste se plašili Pule jer je njihov koncept kandidature imao dosta dodirnih točaka s riječkim?

IŠ  Upravo zbog ovakvih pitanja nakon što se priča rasplela, izgovorio sam jasno i javno svoju prognozu prije same odluke, da ne bi sve ušlo u sferu naknadne pameti.

....

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2019 Klub Sušačana