SUŠAČKA REVIJA broj 93/94

 


zidovi

GRADOVI PODIJELJENI ZIDOM

Daina Glavočić

(vjerom, nacijom, jezikom, kulturom, politikom...)

Jedna od tema prijavljenog programa za Rijeka Europski grad kulture EPK 2020 gotovo je istovjetna temi koju sam prijavila za ovogodišnji međunarodni skup Osporavana prošlost: Urbano naslijeđe u podijeljenim gradovima (Contested pasts: Urban heritage in divided cities) koji se održava od 3.-8.lipnja 2016. u Montrealu u Kanadi. Moja je prijava priče o Rijeci prihvaćena jer se tematski uklapa u istraživanje uloge urbanog naslijeđa u prenošenju i tumačenju političkog konflikta u kontekstu podijeljenih gradova. Riječ je o urbanom naslijeđu u širem smislu kako bi se predočila napuštena mjesta, ugrožena i oštećena geopolitičkim sukobima, nacionalnim i etničkim podjelama, nasiljem i ratom. Tu spadaju stvarni primjeri poput granične arhitekture povijesnih lokaliteta i mjesta, ruševina i urbanih tragova konflikta, spomenici, a također i nematerijalni elementi gradova uključujući urbane praznine, svakodnevne rituale, lokalne nazive i imena kao i ostale elemente prostornog diskursa poput svakodnevice u podijeljenom gradu.

Rijeka je idealan primjer predložene teme međunarodnog skupa osporavanog naslijeđa jer je silom politike između dvaju svjetskih ratova od 1924. do 1946. grad bio podijeljen graničnim zidom na dva dijela: dva grada Fiume i Sušak, na dvije države: Italiju i Jugoslaviju, dva naroda: Talijane i Hrvate, dva jezika: talijanski i hrvatski, dvije kulture: romansku i slavensku... s posljedičnim vidnim razlikama, nesporazumima, sukobima na idejnoj, političkoj, ekonomskoj i ljudskoj razini izraženim gotovo svakodnevno, a neke posljedice vidne u memoriji stanovništva osjećaju se još i danas.

Otkako je čovječanstvo sposobno graditi, ono između ostaloga gradi i zidove: oko gradova, duž granica, preko spornih područja; zidovi se grade da se zaštiti, da se drži one druge/drugačije podalje, da se ograniči ili podijeli. Kako zid uvijek ima dvije strane, čovjek ne može biti siguran je li na pravoj, pa su neki postali zidovi plača, neki zidovi sramote, a neki boli, uspomena ili mira.

Zidovi postoje od bibilijskih vremena, ima ih svuda oko nas i nadalje se podižu još od podjele Jeruzalema na istočni i zapadni / arapski i židovski dio grada. U malome mjerilu zidovi mogu biti zanimljivi, čak lijepi, ali kad narastu i dobiju velike dimenzije, oni postaju stvarne granice i prepreke komunikacijama svake vrste, postaju jednako veliki problem. Svjedoci smo da se uz postojeće čvrste i vidljive zidove od kamena, cigle, betona, danas stvaraju oni manje čvrsti, ovi današnji od bodljikave žilet-žice. Ima mnogo i onih nevidljivih, nematerijalnih barijera/zidova među ljudima, često neprobojnih, stvorenih iracionalno, psihički, politički – da ljude razdvoje i dijele po pripadnosti državi, naciji, nacionalnosti, vjeri, rasi, bogatstvu, staležima, ideologiji, kulturi, tradiciji, običajima...

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2019 Klub Sušačana