– Nisam mislio da ću više javno nastupati. Iskreno, bilo me je i malo strah kako će ljudi reagirati. Ča ću gnjavit? Će mislet, ča ovaj stari konj tu traži... – govorio nam je Bruno Petrali, 92-godišnji riječki pjevač, nakon što su ga prije nekoliko mjeseci nagovorili da ponovno javno zapjeva na jednom od koncerata Udruge LP Rock na riječkom botelu Marina, gdje je njegov nastup prihvaćen s ovacijama. Petrali je bard zabavne glazbe s polovice prošlog stoljeća, velika zvijezda tog vremena. U velikom pozitivnom rivalstvu s Ivom Robićem carevao je opatijskim terasama. Prije svega legendarnim Kvarnerom – „Sanremom“ tadašnje države. Ivo Robić i ostali glazbenici toga vremena danas su u „zemlji sjećanja“. A neuništivi Bruno Petrali, na pragu 92. godine, još uvijek, doduše sada više za svoj gušt, snima, pa čak povremeno i javno nastupa. Zadivljujuće očuvanim glasom i muzikalnošću izvodi poznate, domaće i strane hitove.
– Znate, prošlo je skoro 40 godina od kada sam posljednji put u kontinuitetu nastupao po teresama i koncertima. Sjećam se, zadnji pravi javni nastup bio je na terasi opatijskog Hotela Slavija 1977. godine. Moj sin Đani, a posebno Saša Sablić, predsjednik LP Rocka, sada su bili uporni i na koncu je došlo do tog povratničkog nastupa na Marini – prisjeća se Petrali uz širok osmijeh nakon koncerta na kome je, poput mladića, a ploveći prema stotoj, ponovno nastupio pred riječkom publikom. I kao što rekosmo, oduševio...
Pravo je čudo doživjeti stotu, kaže poznata pjesma, no legenda riječke zabavne glazbene scene na tom je putu u odličnoj kondiciji. Možda još stotu doživi na bini pred publikom moćno pjevajući.
Mladić od 92 godine pjevao je na Marini kao u svojima ranim danima kad je gospodario, prije svega, opatijskim i riječkim terasama, ali i diljem bivše države. Neko vrijeme i po Austriji i Švicarskoj. Muzičari koji su znali da Bruno i dalje pjeva i radi vrlo uspješne snimke dali su sebi zadatak. Nagovarati Petralija na nastup dok ne pristane. I pristao je...
– Ma istina je malo si snimam doma. Tako se zabavljam uz pomoć interneta i karaoka. To je zahvaljujući tehnici danas mnogo lakše nego u moje vrijeme i možete stavit na internet pred publiku. Ako vas se još netko sjeća ha... ha.
Među ostalim, na Marini je odlično otpjevao nekadašnji veliki hit Ive Robića Samo jednom se ljubi. Uz tu pjesmu veže ga zanimljivost da je taj hit javno otpjevao čak prije Robića.
– Do toga je došlo slučajno, objašnjava Bruno. Bio sam kod mog prijatelja skladatelja Maria Kinela kojem je Robić poslao muziku, a on je to slagao u pjesmu. Pitao me što mislim. Pokušao sam otpjevati, odmah mu rekao da će to biti veliki hit. Prepisao sam si i ubrzo to probno izveo na jednom od tadašnjih plesnjaka. Tako je ispalo da sam taj hit pjevao čak i prije no što je došlo do Robića. Bio sam u pravu, svima se svidjelo i postalo zaista veliki hit Ive Robića, tada velike i europske zvijezde.
Za tu pjesmu Petrali je ostao vezan i nedavno ju je ponovno oživio. Preveo ju je na talijanski, snimio, a poslije i izveo s grupom Sarah and Romans. Ta je pjesma s 92-godišnjakom u glavnoj ulozi otišla u domaće i svjetske radijske etere, čak navodno i na neke domaće i strane top liste.
Petrali je u godinama iza rata, pa skoro do 80-ih, puno nastupao i snimao. U bivšoj državi 50-ih i 60-ih kad je malo tko mogao snimiti ploču, on je za tadašnji Jugoton snimio čak dvadeset ploča. O tome što je predstavljao u ondašnjoj glazbenoj sceni, posebno prvih desetljeća iza rata i kasnije, više znaju stariji čitaoci. Svjedoči tome i činjenica da ga se dvijetisućitih sjetila i nova diskografska industrija koja je pod nazivom Zaboravljene zvijezde izdala dvije velike zbirke niza ploča. Jedna je posvećena Ivi Robiću, a na drugoj su ostalo troje velikana tog vremena Bruno Petrali, Rajka Vali i Zvonimir Krkljuš.
Petrali je ljubav prema muzici izgradio u mladim danima. Počeci sežu u vrijeme kad je bio u salezijanskom internatu u Rijeci, gdje je počeo pjevati, glumiti i nastupati na priredbama u crkvi i u javnim prostorima. Poslije je sve to produbio u gimnazijskim danima, a prvu popularnost je sticao preko tada najmoćnijeg medija – radija. Jer televizije još nije bilo.
Brunova majka je Trsaćanka iz obitelji Glažar, pa je Petrali uvijek mnogo vremena provodio i na Trsatu. Otac je Talijan iz Milana, koji je u Rijeku došao kao vojnik i zagledao se u lijepu Trsaćanku. Nakon što je izašao iz vojske, Petralijev otac, inače iz imućne milanske obitelji, ženi se i ostaje u Rijeci te otvara dućane i obitelj je dobrostojeća. Žive na nekoliko adresa, sve dok obitelj nije kupila kuću na Podmurvicama u Ulici braće Branchetta.