SUŠAČKA REVIJA broj 97/98

 


brodogradnja

POSLOVNO CARSTVO OBITELJI COSULICH

Branko Šuljić

Prije desetak, možda i petnaest godina, ukazala mi se jedinstvena prilika za posjet čuvenom brodogradilištu Monfalcone, najvećem u Italiji, u gradiću malo dalje od Trsta. Cilj posjeta u rano nedjeljno poslijepodne, u sklopu male grupe odabranika, nije bilo razgledavanje brodogradilišta nego, u tom trenutku, najvećeg putničkog broda na svijetu, tjedan uoči isporuke naručitelju. Ipak, vidio sam veliki dio brodogradilišta, shvatio njegovu veličinu i mogućnosti. Međutim, važnija je, od veličine brodogradilišta i broda što sam ga razgledao, spoznaja do koje sam tom prigodom došao.

Brodogradilište Monfalcone utemeljeno je 1907. godine. Ove godine obilježava okruglu obljetnicu, iako ne takvu da bi se posebno slavila i medijski eksponirala. Ali vrijedi podsjetiti na važne detalje vezane uz naše ljude i prostore, a što su našoj javnosti slabo poznati, ili su potpuno nepoznati.

Najveće talijansko brodogradilište utemeljila je obitelj Kozulić – u Italiji su Cosulich – iz Malog Lošinja, a danas posluje u sastavu multinacionalne grupacije Fincantieri.

U povijesti brodogradilišta posebno je značajan Augusto Cosulich, kojemu je spomen-ploča, s poprsjem, postavljena na glavnom ulazu u brodogradilište, a na kojoj se navodi da je rođen u Malom Lošinju. Bio je dugogodišnji direktor, čak i onda kad nije bio vlasnik, dvaput je spašavao škver, podigao ga nakon oba svjetska rata kad je bio potpuno uništen. Značenje lošinjske obitelji potvrđuje i adresa brodogradilišta – Piazzale Cosulich 1.

Braća Cosulichi pripadaju velikoj i poznatoj poduzetničkoj obitelji iz Malog Lošinja, koja je svoje poslovne vrhunce ostvarila u Italiji, jedan brat i njegovo potomstvo u Trstu, a drugi u Veneciji. Odatle su ih životni i poslovni putovi vodili širom Italije, u neke europske zemlje te preko oceana na američki kontinent.

Braća Cosulichi, Augusto i Oscar, utemeljitelji brodogradilišta, sinovi su Callista Cosulicha koji se, zajedno s braćom Albertom i Faustom, 1890. godine preselio iz Malog Lošinja u Trst. U tome ih je vodio poduzetnički duh, budući da je Trst, kao glavna austro – ugarska luka, u to vrijeme bio idealan centar za ostvarenje njihovih poslovnih ambicija. Prilikom napuštanja Lošinja imali su tri velika jedrenjaka i jedan parobrod. Bilo je to vrijeme kad su drveni jedrenjaci posustajali u nadmetanju s tehnikom što je napredovala velikim koracima i željeznim brodovima na parni pogon.

Callisto Cosulich i njegova supruga Maria Elisabetta imali su dvadesetoro djece, od kojih je trinaestoro preživjelo. Većina djece rođena je u Malom Lošinju, prije preseljenja u Trst. Među djecom bilo je devet sinova i oni su, očekivalo se, trebali razvijati obiteljsko poslovno carstvo. Životni i poslovni putovi, međutim, neke su prerano zaustavili. Neki su mladi umirali i ginuli, ali obiteljsko poslovanje nije se zaustavljalo. Naprotiv, poslovno carstvo bivalo je sve veće, poslovi su se granali.
...

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2017 Klub Sušačana