SUŠAČKA REVIJA broj 97/98

 


more

NEKAD SMO U OPATIJU IŠLI BRODOM

Miljenko Smokvina

Ima nas koji se sjećaju odlazaka brodom u Opatiju. Na kupanje u neko od mjesta Liburnijske rivijere, na opatijsko kupalište Slatina ili na prekrasne plaže Mošćeničke Drage putovali smo bijelim parnim (ili motornim) brodovima Jadrolinije[i].

Posljednji brodovi na liniji Rijeka – Volosko – Opatija – Ika - Lovran – Mošćenička Draga plovili su do 1962. godine, tada se linija održavala kao ljetni turistički servis, nakon toga se ugasila zauvijek. Možda ipak nije zauvijek, more i dalje spaja Rijeku i Liburnijsku rivijeru, brodovi i dalje plove svim morima svijeta, zašto ne bi plovili ponovo našim Riječkim zaljevom.

Luka Rijeka danas je potpuno drugačija luka nego pred 50 godina. Jednom je bila puna brodova, teretnih i putničkih, sa stalnom dinamikom ulaska i izlaska brodova. Brojni Riječani nisu propuštali da dođu na putničku obalu kako bi svjedočili odlasku ili dolasku brodova, makar sami nisu nikoga ispraćali niti su dočekivali. Dolazak u putničku luku bio je gotovo ritual, doživljaj dana.

Danas od putničkog redovnog prometa iz riječke luke svakodnevno plove samo dva katamarana, povezuju Rijeku s Kvarnerskim otocima. Drugih putničkih brodova više nema, tek s vremena na vrijeme na riječke gatove (na lukobran, na kontejnerski terminal Brajdica, ili na sidru ispred Rijeke) pristanu veliki kruzeri. Na najvećem krstašu koji nas je posjetio i boravio jedan dan u Rijeci, bilo je gotovo 2000 putnika. Katamarani koji plove do Lošinja i Paga, brzi su i tihi brodovi, oni se tako brzo išuljaju iz riječke luke i jednako se diskretno vrate, da se gotovo ne primjećuju pri dolasku i odlasku. Putnici samo žurno uđu ili izađu iz tih svojih plovećih autobusa čim utihnu motori katamarana, čuje se samo šum kotačića modernih kofera, koje za sobom vuku studenti i studentice, poslovni ljudi ili obični putnici namjernici, koji se užurbano kreću obalom.


Oglas u riječkim novinama La Bilancia iz 1873. za brod
Alba tršćanskog brodara Trabocchia, kojim se nudi prijevoz
robe i putnika na liniji Rijeka-Liburnijska obala.
(Sveučilišna knjižnica Rijeka, La Bilancia)

Ove je zime na riječki lukobran bio privezan, u zimskoj raspremi, trajekt Marko Polo, i pobudio nadu, koja se ranije pojavila u kratkoj novinskoj vijesti, da će se obnoviti putnička trajektna dužobalna linija od Rijeke do Dubrovnika. Možda obnova te brze pruge, kako smo jednom zvali tu liniju prema jugu, udahne novi život na obale riječke luke.

Pojam „urbane anglomeracije“ Rijeke i njenog okruženja nije bio nepoznat žiteljima ovog kraja još od prve polovice XIX. stoljeća. Prometno povezivanje bio je jedan od preduvjeta da se Rijeka i područje od Voloskog, Opatije, pa sve do Lovrana i Mošćeničke Drage, povežu u jednu društvenu i gospodarsku cjelinu. Pomorske veze Rijeke i njene okolice bile su razvijene gotovo „oduvijek“, trabakuli i bragozzi povezivali su Rijeku s Voloskom i Lovranom stoljećima, ali poslovično hirovit Riječki zaljev, vjetrovit, valovit, nisu bili jamstvo da se lako i brzo može putovati u tako, naizgled, bliska mjesta. Prometovanje morem bilo je neizvjesno, jedrenjaci nisu jamčili sigurnost i točnost, trebalo je sagraditi i ceste.

Projekt za izgradnju ceste namijenjene kolnom prometu, koja bi zamijenila dotadašnje pješačke staze uz istočnu obalu Istre, od Rijeke do Lovrana, učinjen je godine 1822. (Kobler, knj. 3, str. 220) [ii]. Trebalo je gotovo 15 godina da se do 1838. godine ta obalna cesta i sagradi, ona je direktno povezala Rijeku i Volosko. Ranije se putovalo preko Pehlina i Kastva (Kobler, knj. 3. str. 222). Cestovna veza s Lovranom dovršena je 1843. godine (Kobler knj. 3, str. 54) Putovanje kočijom iz Rijeke do Lovrana, po prašnjavoj makadamskoj cesti, ako i nije bilo naročito udobno, bilo je barem sigurno, ali usto i prilično skupo. Prijevoz kočijom od Rijeke do Lovrana koštalo je 16 kruna, do Opatije 10 kruna. (Guida di Fiume, str. 72)[iii].

...
 


[i] U pripremi i pisanju ovog teksta za pomoći u pronalaženju literaure, dokumenta i fotografija zahvaljujem Eugeniji Arh iz Sveučilišnje knjižnice u Rijeci, Dolores Markotić iz Pomorskoga faluteta u Rijeci, Mladenu Uremu, Zoranu Stankoviću i Goranu Šereru iz Državnog arhiva u Rijeci, Danilu Prestintu, Dubravku Nonkoviću, Zoranu Petroviću (Bebe), Zoranu Petroviću (Zokxy), Damiru Drinkoviću i dr. sc. Robertu Mohoviću , istraživačima riječke/liburnijske pomorske baštine. Zahvaljujem Marijanu Žuviću iz Splita na informacijama i fotografijama vezanih uz povijest Jadrolinije. Posebna zahvala Draženku Mežnjariću iz Jadrolinije Rijeka za tabelu plovidbenih redova brodova koji su doticali Opatiju od 26. 06. 1947. do 01. 04. 1967.

[ii] Giovanni Kobler, Memorie per la storia della Liburnica citta di Fiume, Fiume 1896.

[iii] Guida di Fiume, 1915, Fiume 1915.

 

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2017 Klub Sušačana