SUŠAČKA REVIJA broj 97/98

 


glazba

DAVE TIRONY IZ ULICE MAKSIMA GORKOG

Velid Đekić

Mogao sam pogađati koliko god mi dali vremena, ali ne bih uspio. I nisam se opterećivao time, naslućujući kako bi u mom okruženju onih koji bi znali odgovoriti bilo malo. Vrlo malo. Kada sam telefonski pozvan da se nađem s njim − a s druge strane žice povišenim mi je tonom sipao u uho riječi njegov stari prijatelj Anton Host Tonči, uzbuđen jer ga viđa jednom u desetak godina, koliko obično protekne od jednog do drugog leta preko oceana − nije me zato grizlo neznanje, već radoznalost.

Dave Tirony, tko bi to mogao biti? On da je Riječanin? Hm, ne zvuči mi baš.

Sve je postalo drukčijim uz nešto preinaka imena i prezimena i njihovih prilagodbi ovdašnjem uhu. Dubravko Tironi? Hm, on doista? Čovjek takva identiteta nije samo mit jučerašnje gradske DJ scene, on zbilja postoji? I hoćeš reći da se sprema naći sa mnom u onom kafiću na početku Starčevićeve ulice u Rijeci? Naravno da stižem.

Na vrata u Starčevićevoj zakoračio sam u dogovoreni trenutak, možda i pokoju minutu prije, a njih dvojica već su bili unutra i smješkali se za stolom plavokosoj konobarici, naručujući. Sjeo sam, ne skrivajući mrvu zbunjenosti, s antenama u zraku. I priča je sama potekla prema njima…

           Za sve je kriv Muzički pop-express

Dubravko Tironi bio je ime iz generacije kojoj sam posvetio knjigu Red! River! Rock!, što će reći iz generacije koja je obilježila riječku rock-scenu 60-ih i danas hoda gradom visoko uzdignuta čela, nakon toliko godina konačno svjesna krucijalnih pionirskih zasluga za domaću pop-kulturu. Rođen 1945. godine, u srednjoškolskim je danima, kad god bi mu to dopustile obveze koje je donosila nastava Građevinske škole, dijelio glazbeni entuzijazam slušajući gramofonske ploče u društvu s Tončijem Hostom, susjedom na kućnom broju 9 u Ulici Maksima Gorkog (danas Laginjinoj).

Prvih pet minuta slave u glavama lokalnih poklonika lakših nota dohvatio je kada je na Radio Rijeci 1964. dobio priliku voditi Muzički pop-express. Emisija je poticala plesne korake u eteru srijedom od 14 do 15 sati, urednički ju je nadgledao Kolja Kobetić, a Tironi ju je vodio zajedno s Vitom Franovichem, kojega danas pamtimo kao pokretača riječkog rock i disko-kluba Husar, te kronološki prvog istočnoeuropskog disk-džokeja. Voditeljski par Tironi – Franovich puštao je u radijski eter najvećim dijelom uspješnice s inozemnih Top 20 ljestvica, nabavljajući diskografska izdanja entuzijastičnom osobnom suradnjom s prekograničnim dobavljačima. Nakon prvih zvučnih provjera na valovima Radio Rijeke, imalo se običaj ploče posuđivati plesnim istomišljenicima s gradske scene.

 

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2017 Klub Sušačana