Listajući povijesne knjige naše Rijeke, članke starih novina, svakovrsne dokumente, nailazimo na opise života i djela mnogih ljudi vrijednih spomena, koji su zadužili povijest Rijeke na raznim poljima svoje djelatnosti: politike, proizvodnje, inovacija, umjetnosti, graditeljstva, pomorstva, bankarstva... No, među svim tim ljudima žene su rjeđe zastupljene, iako su znatno pridonosile razvoju, boljitku i slavi grada, države, a ponekad i šire. Dugo su bile sjene svojih važnih supruga, na povijesnim umjetničkim slikama tek dekoracija, rijetko su bile portretirane zbog vlastite važnosti. Ovaj je tekst podsjetnik tek na neke od važnijih žena u prošlosti Rijeke. Pojavile su se u rijetkim zapisima ili fotografijama izvučenim iz pisane povijesne građe, dnevnog tiska ili razasutih članaka ne bi li se naglasila ona stara izreka da iza svakog uspješnog muškarca stoji ŽENA, koja je u prošlim vremenima tradicionalno podupirala „tri kantuna“ svake kuće. Nekad su te žene, zahvaljujući muževima i živeći u blagostanju, mogle ostvariti i neke vlastite ambicije. Danas, suprotno očekivanju, mnoge žene upravo zbog muževa pate i bivaju čak i životno ugrožene.
Ovaj je tekst nastao posljedično javnim predavanjima na poticaj riječkog Centra za participaciju žena u društvenom životu i njegove neumorne voditeljice Antonije Pintar, u prigodi obilježavanja međunarodnog Dana žena, a zbog zanimanja publike u pripremi je tisak ilustrirane publikacije malo proširenog sadržaja. Tekstovi su kompilacija autorskih novih, ali i preuzetih ili modificiranih tekstova i fotografija već objavljenih u dnevnom tisku, zbornicima, knjigama, enciklopedijama ili na internetu, a doprinos su i nekolicine riječkih autora (Irvin Lukežić, Igor Žic, Marko Medved, Amir Muzur i dr.) koji su ih ljubazno ustupili za ovu priliku.
Prikazuju se sažete najznačajnije informacije o životu i djelu žena koje su cijeli ili tek dio života provele u Rijeci, svoju su prisutnost javnim djelovanjem utkale u mozaik događanja Rijeke 19. ili 20. stoljeća, a nepravedno pomalo padaju u zaborav. Nisu sve uvijek bile opće poznate, prihvaćene ili hvaljene, pripadale su raznolikom riječkom društvu, a njihovim sadašnjim spominjanjem ocrtavamo djelić lokalnog života ne baš tako davne prošlosti. Imena nekih prisutna su u imenima riječkih ulica, ali to je „mršav“ postotak u odnosu na one muških imena, a da ne govorimo da uopće nije uobičajeno nazivati velike trgove ili glavne ulice ženskim imenima u bilo kojem gradu naše države.
Već je uočeno da je kolektivna memorija uređena prema muškom sjećanju, premda je tijelo koje predlaže (Odbor za mjesnu samoupravu), kao i Gradsko vijeće koje prihvaća odluke o imenovanju ulica, sigurno sastavljeno od oba spola. Kako, međutim, to isto Gradsko vijeće vrednuje i selektira građanke Rijeke i njihov doprinos u životu grada javnim priznanjima i nagradama za postignuća od osobitog značenja na godišnjoj ili životnoj razini? Nagrade grada dodjeljuju se od 1955. godine, a od 1968. najznačajnija je Nagrada za životno djelo. Dodijeljeno ih je do 2017. godine ukupno 79, od čega samo 5 ženama: Zori Matijević (1970.), Tonici Turato (1985.), Radmili Matejčić (1991.), Vandi Ekl (1993.) i Blanki Zec (2006.). Dijelile su se i godišnje nagrade pojedincima, grupama, kolektivima i udrugama, pa ih je od 461 nagrade ženama pripalo samo 66. Od 84 zlatne plakete dobilo ih je samo 9 žena do ove, 2017., godine.
...