Povodom stotinu i dvadesete obljetnice održavanja Prvog cionističkog kongresa u Baselu, u ovom prilogu donosimo neke podatke o jednom od trojice sudionika toga povijesnoga događaja iz Hrvatske, ing. Josipu Lazarusu, tvorničaru iz Rijeke, utemeljitelju brodogradilišta Viktor Lenac, plodnom publicistu, prvom poznatom riječkom cionistu i jednom od prvaka cionističkoga pokreta u Hrvatskoj. Budući da ovaj segment Lazarusova djelovanja dosada nije bio posebno istraživan, ovdje mu se posvećuje posebna pozornost, jer ima veliko povijesno i kulturno značenje, ne samo za Rijeku nego i Hrvatsku općenito. Premda se politikom nikada nije bavio, oduvijek zazirući od nje jer su se njome bavili ljudi, u pravilu, radi vlastitih, a ne općih interesa i dobrobiti, Lazarus je s velikim zanimanjem pratio djelovanje dr. Theodora Herzla, osnivača Cionističkoga pokreta, kojeg će osobno upoznati i, prema vlastitom svjedočenju, biti u užem krugu njegovih prijatelja. Kao riječki delegat aktivno je sudjelovao i na prva dva svjetska cionistička kongresa u Bazelu. Na Lazarusov poticaj u riječkoj židovskoj općini započeta su redovita javna čitanja i tumačenja Talmuda te ustanovljeno prvo (neformalno) lokalno cionističko udruženje, koje će 1911. biti obnovljeno. Čini se, međutim, da se nakon Herzlove prerane smrti udaljio od cionizma vjerojatno razočaran načinom vođenja ovoga pokreta ili zbog nekih osobnih razloga. Aktivno je sudjelovao i u velikoj akciji lokalne židovske zajednice oko podizanja nove velike riječke reformirane sinagoge na Pomeriju. U to vrijeme pisao je i članke za Herzlov cionistički časopis Die Welt, koji je izlazio u Beču. Na kraju rada donosimo njegov komentar na predavanje Hermanna Bahra o židovstvu.
PODRIJETLO I ŠKOLOVANJE
Ing. Josip Lazarus rodio se 1858. u mjestu Brody, na granici tadašnje austrijske Galicije i ruske Carevine, u vrlo uglednoj i imućnoj židovskoj obitelji. U ranom djetinjstvu preselio se u Lavov. Njegov otac Moric (Maurycy, Moritz, Mavro) Moses Lazarus (1832.-1912.), jedna je od zasigurno najistaknutijih i najuglednijih osobnosti židovske zajednice u Lavovu svoga vremena, cijenjeni poslovni čovjek, uspješan trgovac, vrstan bankar, imućni galicijski veleposjednik, te nadasve veliki i zaslužni lokalni filantrop, mecena i dobrotvor. Premda nije potjecao iz imućne obitelji, svojim se radom i marljivošću uzdigao do zavidnoga bogatstva i ugleda. Unatoč tom financijskom blagostanju, uvijek je ostao skroman i posvećen prije svega svojoj obitelji i židovskoj zajednici, svesrdno se trudeći da koliko može doprinese sveopćoj dobrobiti. Više od trideset godina bio je članom zastupništva Židovske bogoštovne općine svoga rodnoga grada, obnašajući neko vrijeme i predsjedničku čast. U doba njegova mandata ta je zajednica doživjela snažan napredak, duhovni procvat i kulturni razvitak. Njegovim nastojanjem uređeno je staro groblje i ritualno kupalište, podignuta nova bolnica i obnovljene druge važne ustanove. Bio je sav predan zajedničkoj dobrobiti i općim interesima, rođeni communal worker. Nikada mu nije bilo teško pomagati drugima, naročito siromašnima, nemoćnima i bolesnima, te svojim sunarodnjacima u nevolji.