SUŠAČKA REVIJA broj 97/98

 


književnost

S GERVAISOM OD WASHINGTONA PREKO PARIZA DO SYDNEYA

Vjekoslava Jurdana

A naša je tragika, što nas je ostavio iznenadno, prije vremena…

Drago Gervais (1904.-1957.) stvorio je raznolik književni opus; pisao je poeziju, prozu i dramu. Uz to, istaknuo se i kao humorist, feljtonist i esejist, ostavivši za sobom i obilnu i raznorodnu periodiku. Godine 1904., kada je Drago Gervais rođen, Opatija je etablirano ljetovalište Austro-Ugarske Monarhije. U rodnoj Opatiji Drago pohađa Javnu hrvatsku pučku školu, a 1914. upisuje se u Četverorazrednu komunalnu malu realnu gimnaziju u Voloskom-Opatiji. No, izbija Prvi svjetski rat, tijekom kojega nestaje idiličnog svijeta Gervaisova djetinjstva.

Ubrzo nakon završetka rata, Opatija je Rapalskim ugovorom pripala Italiji, a to je uzrokovalo masovni odlazak stanovništva. I obitelj Gervais odlazi iz Opatije. Drago kao petnaestogodišnji mladić, noću, bježi preko granice na Sušak. Ovdje na Sušaku pohađa gimnaziju. Obitelj mijenja mjesta boravka: Bakar, Kraljevica, Sisak, opet Kraljevica, da bi se 1923. trajnije smjestila u Bakru.

Drago studira pravo u Zagrebu. U to doba sežu začeci njegove čakavske poezije. Nakon završenog studija, počinje raditi kao advokatski pripravnik u Crikvenici. Ondje, u svojoj 25. godini života, objavljuje prvu zbirku pjesama - Čakavski stihovi. 1930. službuje u Bakru, a 1931. odlazi u Bjelovar gdje radi kao advokatski pripravnik kod dr. Stevana Bubića, čijom je kćeri Nadom bio već oženjen.

1940. Drago Gervais živi u Beogradu (Bregalnička 3), preselivši se iz Zagreba. Godine 1941. opet živi u Zagrebu, gdje ga zatječe slom Jugoslavije i okupacija. Gervais ostaje u Zagrebu do 5. lipnja, a onda odlazi u Beograd. Ondje radi kao honorarni činovnik u svojstvu pravnog referenta u Komesarijatu za cene i nadnice. 20. X. 1944. Beograd je oslobođen. Gervais počinje raditi u Tanjugu u Institutu za proučavanje međunarodnih pitanja pri Ministarstvu inostranih poslova. Prvog kolovoza 1947. godine prelazi u Ministarstvo pomorstva te je 5. studenoga premješten u Rijeku u Generalnu direkciju trgovačke mornarice kao pravni referent. Time se Drago Gervais, nakon gotovo dvadeset godina, vratio u zavičaj.

U Rijeci se odmah uključuje u kulturni život. 1949. godine postaje direktorom drame u riječkom Narodnom kazalištu „Ivan Zajc“. Istodobno počinje djelovati kao dramski pisac. 1952. prijelomna je godina u hrvatskoj književnosti. Gervais se javlja svojom najboljom komedijom – Karolina Riječka. Te godine Gervais s Vinkom Antićem pokreće dvomjesečnik Riječka revija, a zatim osnivaju i Povijesno društvo Hrvatske – Rijeka.

Zaokret prema erotskoj komediji, koji je Gervais započeo svojom Karolinom Riječkom, došao je do punog izražaja u njegovim Duhima, koji su praizvedeni 1953. godine. Te godine Gervais je aktivan i u razvijanju turizma (postaje predsjednik Turističkog društva u Opatiji, a sudjelujući na osnivačkoj skupštini Turističkog saveza Hrvatske bio je izabran za potpredsjednika. Uz to sudjeluje u nastanku zbornika Rijeka Matice hrvatske (a s nekolicinom suradnika osnovao je Pododbor Matice hrvatske u Rijeci. Predsjednikom je imenovan Viktor Car Emin, a Gervais je bio potpredsjednik.) Gervais je i predsjednik Izdavačkog savjeta i urednik biblioteke Svjetski romani u Izdavačkom poduzeću „Otokar Keršovani“, a valja istaknuti da je preveo s talijanskog roman Mike Valtarija Sinuhe Egipćanin. S Ljubom Brgićem, Vojislavom Tomićem i Milivojem Bakarčićem uredio je Antologiju istarskih i primorskih narodnih pjesama u izdanju spomenutog poduzeća. 1954. godine Drago Gervais postaje intendantom Narodnog kazališta „Ivan Zajc“ u Rijeci, a u Riječkoj reviji objavljen je njegov dramski tekst Čudo djevice Ivane. U tom tekstu Gervais re-interpretira događaje koji su se zbili u Rijeci početkom 20. stoljeća. 1955. tiskana je šesti put Gervaisova zbirka Čakavski stihovi, a 1957. objavljena je Gervaisova knjiga Kozerije i humoreske.

Prilikom sudjelovanja na proslavi 50-godišnjice ustanovljenja akademskog društva „Balkan“ u Sežani, Drago Gervais je 1. srpnja 1957. godine tragično nastradao u padu s balkona te je preminuo na putu u ljubljansku bolnicu.

Pokopan je svečano u Opatiji 3. srpnja, a Vinko Antić napisao je: A naša je tragika, što nas je ostavio iznenadno, prije vremena, ostavivši iza sebe praznine…Nije uradio što je mislio i mogao….Nije doživio sav svoj život…Sam i s nama…

Exile, Nostalgia, Melancholia
(on the example of Chakavian poetry of Drago Gervais)

Nakon odlaska pisca, Gervaisovo stvaralaštvo sve do današnjih dana nastavlja otkrivati sebe, kako u vidu permanentnih objavljivanja, posebice njegovih, danas antologijskih, čakavskih stihova, tako i novih prikaza njegova lika i djela. O tome sam već pisala na stranicama Sušačke revije. Naime, čitati, govoriti i pisati o Gervaisu (i) danas je aktualno jer je riječ o antologijskom književnoumjetničkom ispisu koji svaki naraštaj iznova komentira.

Ove 2017. godine bilježi se 60-ta obljetnica tragične i prerane smrti književnika Drage Gervaisa (+1957.). U tom okviru sada mi je ovdje prijeći na temeljnu zadaću ovoga prikaza, a to je opisati moje nedavno iskustvo predstavljanja Gervaisova lika i djela u inozemstvu, posebice u Americi.

...

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2017 Klub Sušačana