SUŠAČKA REVIJA broj 99/100

 


UVODNIK

U Vašim je rukama stoti broj časopisa koji je nas koji ga uređujemo i pišemo za njega proteklih dvadesetak godina obogatio brojnim pričama, a vjerujem i nadam se kako je tako bilo i s mnogima od Vas, naših vjernih čitatelja. Zahvaljujući Sušačkoj reviji i svima onima koje je Sušačka revija okupila oko sebe obogaćeni smo mnogim saznanjima vezanim za grad i kraj u kojem živimo od kojih mnogo imaju i nacionalnu vrijednost, a brojna su i ona koja su zanimljiva i u međunarodnim razmjerima. Zahvaljujući kopačima riječkog blaga, kako sam često znao nazvati autore na stranicama Sušačke revije, došli smo i do takvih priča da je otac ruskog svemirskog programa Riječanin Roberto Bartini, da je tvorac Savannaha, ponosa američkog pomorstva, Kostrenjanin Ben Tićac, da je genijalni Nikola Tesla iz Amerike slao pisma u Rijeku svojoj sestri Marici, da se jedini sačuvani spasilački prsluk s Titanika na europskom kontinentu nalazi u Rijeci, da je Georg von Trapp, austrijski pomorski časnik poznat iz filma Moje pjesme, moji snovi, završio Pomorsku akademiju u Rijeci gdje mu je jedan od profesora bio i Peter Salcher koji je upravo u Rijeci, dopisujući se s Ernstom Machom, dokazao postojanje udarnog vala danas zvanog zvučni zid. Zahvaljujući autorima Sušačke revije mogli smo svi zajedno doznati i za sjajna dostignuća naših ljudi kada je u pitanju pomorstvo, pa smo tako obogaćeni i pričama o Ivanu Skomerži iz Crikvenice koji je stvorio moderno ribarstvo nakon što je prvi koristio koćaricu na motorni pogon, kao i o Petru Dragiću koji je u Kaliforniji stvorio moderni tunolov, a isto tako i pričom kako je Josip Ressel, izumitelj brodskog propelera, radio u Motovunu u Istri.

Stanovnici Sušaka i Rijeke mogli su preko naših stranica doznati kako je Sušački neboder trebao biti prvi stakleni neboder u Europi, ali se na putu tom ostvarenju našla naša primorska skrbnost (rekli bi neki škrtost), kao i kod Mosta hrvatskih branitelja koji je po prvotnom projektu trebao biti najtanji na svijetu. Doznali smo i da je prelijepu crkvu na Kozali projektirao Riječanin Bruno Angheben koji je nakon optiranja sudjelovao u restauraciji glasovite Arene u Veroni, zatim kakve su sve brodove radili majstori brodograditelji u riječkim brodogradilištima, kako su Kozulići s Malog Lošinja utemeljili najveće talijansko brodogradilište u Monfalconeu, kako je sudac istražitelj Sarajevskog atentata bio Leon Pfeffer iz Novog Vinodolskog, dobili smo i opis pet Stendhalovih dana u Rijeci koju je opisao kao posljednju točku civilizacije, kao i opis odlazaka sušačkog gimnazijalca Gustava Krkleca do Kastva gdje je tada službovao veliki hrvatski književnik Vladimir Nazor.

Saznali smo nebrojeno puno podataka i o Ciotti, Adamiću, Nugentu, Zajcu, Dežmanu i brojnim drugim velikanima iz riječke i hrvatske povijesti, ali i brojne zanimljivosti iz popularne kulture. Tako smo doznali da je prvi film na području Hrvatske sniman baš u Rijeci, da je u Rijeci odigrana i prva nogometna utakmica na području Hrvatske, da je stadion na Kantridi nekada bio kamenolom i da je tu nogomet igrao i Fiorello la Guardia, kasniji gradonačelnik New Yorka kao i Miloš Crnjanski, jedno od najvažnijih imena srpske književnosti. Otkrili smo i kakva je sportska veličina bio klub Victoria čiji su članovi kasnije pokrenuli vaterpolo i u Dubrovniku (Rudi Reš) i u Beogradu (Božo Grkinić), kao i košarku u Beogradu (Nebojša Popović). A kada već govorimo o sportu, posebno nam je drago bilo saznanje do kojeg smo došli uz pomoć naših čitatelja kako je drugu našu olimpijsku medalju, odmah nakon Neralića u mačevanju, osvojio gimnastičar Dragutin Ciotti s Pećina.

Otkrili smo i doznali smo u ovih sto brojeva Sušačke revije nebrojeno puno novih podataka iz naše povijesti, iz naše kulture, iz naše tradicije. To je, međutim, bilo tek prvih naših sto brojeva. Družimo se i dalje.

Alen Čemeljić
glavni urednik Sušačke revije

Povratak na kazalo © 2001-2017 Klub Sušačana