SUŠAČKA REVIJA broj 99/100

 


s putovanja

ČUDO SUVREMENE KINE

Aleksandra Kućel-Ilić

Prijelaz iz ljeta prema jeseni 2017. godine u Opatiji, gdje se iz sandala naglo moralo »uskočiti« u čizme, a kupaće kostime zamijeniti jaknama, ostaje zapamćen i po jednom putovanju organiziranom upravo u godini kada se uz niz svečanosti obilježava 25 godina prijateljstva između NR Kine i Hrvatske. U toj obljetničkoj godini, egzotična i velika Kina, najmnogoljudnija zemlja svijeta, te mala, ali kineskome turističkome tržištu vrlo zanimljiva i šarmantna zemlja Hrvatska, organizirale su različite manifestacije i susrete. Suradnja između Opatije i dalekoistočnog azijskog tržišta, koja je u zadnje tri godine sve intenzivnija, te jača korak po korak, dodatno se produbila nakon što su sjeveroistok ove zemlje, točnije provincija Jilin, s tridesetak milijuna stanovnika i sedam milijunskim središtem, gradom Changchunom, a zatim i glavni kineski grad, 25-milijunski Peking, ugostili izaslanstvo Grada Opatije na manifestaciji China-Northeast Asia Expo. Opatijski gosti su poziv na ovu, čak 8.000 kilometara udaljenu, avanturu sa zadovoljstvom prihvatili, i to uz glavni cilj promocije Opatije na milijunskom brzorastućem tržištu Kine, zemlje iz koje je u 2017. godini na prostore Lijepe Naše stiglo oko 200.000 gostiju. Zadatak da se „kvarnersku perlu“ budućim kineskim turistima što bolje predstavi bio je povjeren delegaciji na čelu s gradonačelnikom Opatije Ivom Dujmićem i predsjednikom Vijeća Robertom Kurelićem, a u njoj su se još nalazili i član Odbora za međunarodnu suradnju Mirko Bulić, viša stručna suradnica za međunarodnu suradnju, europske integracije i protokol u Gradu Opatiji Ana Brumnjak Iličić i predstavnica medija, potpisnica ovog teksta.


Kinesko-hrvatsko prijateljstvo u povodu 25 godina suradnje i dalje jača, a domaćini su obećali i da će Opatiju
preporučiti svim svojim prijateljima kao idealnu destinaciju za odmor u Europi.

Sajam u Changchunu je posjetilo pola milijuna ljudi, te je na njemu podijeljeno 6.000 brošura Opatije na kineskom jeziku, a Ivo Dujmić je ljepote grada, na čijem je čelu, predstavio i na posebnom Forumu, gdje je pred mnogobrojnom publikom prikazan i promotivni film. Dok su ljubazni kineski domaćini koji najviše vole putovati izvan glavne turističke sezone, što je Opatiji koja želi razvijati turizam 365 dana u godini posebno zanimljivo, obećavali da će „svakako doći u naše krajeve“, s druge strane, iznimno su se potrudili kako bi gostima predstavili barem dio onoga što njihovu domovinu čini magičnom, neponovljivom i za nas Europljane - iznimno različitom destinacijom. Ovdje treba reći i da nas je na svakome od tih „koraka“ u društvu kineskih prijatelja dočekivalo „more“ iznenađenja. Primjerice, penjući se na Kineski zid koji se nalazi 80 kilometara od Pekinga, ostali smo „bez daha“ ugledavši voćnjake „pravih“ lovranskih maruna. Ulazeći u Zabranjeni grad u Pekingu isti su dojam na nas ostavile ljepote krovova carskih palača, najvećih na svijetu, a čekajući u kilometarskom redu za ulazak u Mauzolej Mao Zedonga, opet, na najvećem trgu na svijetu, iz prve smo ruke upoznali kako Kinezi znaju vrednovati prošlost i svoju baštinu koju nipošto ne prepuštaju zaboravu.

Tijekom mnogobrojnih sastanaka opatijski delegati su u svojim nastojanjima u smjeru osvajanja kineskog turističkog tržišta, imali i veliku pomoć hrvatskog veleposlanika u NR Kini Nebojše Koharovića, koji je uveličao mnoge bitne događaje u Changchunu, ali nesebično pomagao i u „operativi i logistici“, pa je tako primjerice u njegovom uredu u Pekingu upriličen sastanak sa zainteresiranim kineskim tour-operatorima. U Changchunu je u znak kinesko-hrvatskog prijateljstva otvorena i prva Hrvatska kuća u kojoj će se u idućih deset godina nuditi hrvatske delicije - poput sira, tartufa, maslinovog ulja i vina, a potpisan je i drugi dio pisma o suradnji između prefekture Yanbian i Grada Opatije, te je veleposlanik Koharović bio nazočan i na tim zbivanjima koja su odjeknula u kineskim medijima.

U dalekoj Kini, komunikativni i dobro raspoloženi veleposlanik Nebojša Koharović otkrio nam je mnoge tajne o zemlji u kojoj se zajedno s obitelji nalazi zadnje četiri godine, ali i iznimnu povezanost s Rijekom, otokom Rabom, Primorjem, čakavskom besedom i MIK-om. Ostali smo još jednom u toj čarobnoj Kini „bez teksta“, a Koharović nam je s osmijehom na licu ispričao: – Iako sam rođeni Zagrepčanin, i to druge generacije (oba roditelja rođeni su u istoj ulici na Trešnjevci), primorski kraj u mojem je djetinjstvu oduvijek imao posebno značenje – obje none, naime, rođene su dole kod vas. Jedna na Sušaku, druga na Trsatu. I to su uvijek ponosno nosile sa sobom i gore kod nas u Zagrebu - od jezika i običaja do kuhinje i kulture svakodnevnice. Zna se kakav utjecaj, često veći od roditeljskog, imaju u tradiciji našeg kućnog odgoja none i nonići. Činjenica da sam bio valjda jedino dijete u kvartu koje je svoje bake zvalo nonama, govori dovoljno. Tako sam doma imao dvojezičnu situaciju – s nonama sam govorio „po domaću“ ili njihovim zavičajnim jezikom, s roditeljima zagrebačku kajkavicu. One su, naravno, voljele sve što tradicijski pripada kulturi staroga kraja: slušao se recimo MIK i znao bih kao dijete sve te pjesme Tončija Kljakovića, Beti Jurković i ostalih velikih zvijezda toga festivala. I pranona, koja je bila s Raba, živjela je s nama tako da je utjecaj domaće besede bio još prisutniji. Od kada mi seže sjećanje, ljetujemo u našoj kući na Rabu, pa sam kao dijete barem dva do tri ljetna mjeseca govorio sa susjedima i rođacima tim, tipično otočki specifičnim govorom. I sada kada ljetujem na Rabu, redovito se prebacim na rapski govor i uživam govoreći ga.
...

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2018 Klub Sušačana