SUŠAČKA REVIJA broj 99/100

 


glazba

POPULARNE PJESME GRADA KOJI TEČE

Koraljko Pasarić

Kada sam predložio ovu temu glavnom uredniku, mislio sam pa to će biti pjesma od teksta. Niz poznatih skladbi, ponešto činjenica i imamo prihvatljivu i pitku glazbenu temu.

A onda se otvorila Pandorina kutija, sa bezbroj pitanja, zanimljivih podataka, znanih melodija i izvođača kroz desetljeća i stoljeća... Lako da u Rijeci svaka znatiželjna i dobrohotna rečenica ne otvara i niz potentnih i kontroverznih situacija.

 Najdraža Rijeko mogla je lako i ne krenuti na svoj put da postane službena himna grada. Naime, tada mladi kantautor, Damir Badurina, imao je u tonskom studiju termin za snimanje pjesme rukometnog kluba Zamet. Uspješno obavljeno i ostalo je vremena snimiti još jednu pjesmu. Izbor je pao na Najdraža Rijeko... Prihvaćena dobro na nastupima i među navijačima Rijeke, u medijima... čime je doprinijela na Radio Rijeci, izuzetno popularna verzija u izvođenju klape Nevera, pjesma je odlukom Gradskog vijeća 1999. postala svečana pjesma Grada Rijeke. I bez obzira na amplitude popularnosti „među pukom“, ostala je omiljena u različitim verzijama, i ne samo u službenim izvedbama.

Put do slave u riječkoj popularnoj glazbi često ide u toj prirodnoj simbiozi Grada i Kluba. Službena Himna NK Rijeke Opatijskih Suvenira, autora glazbe i stihova Duška Para, uz aranžman koji potpisuje Branko Fućak, promovirala se uz 30-tu godišnjicu kluba 1975. godine. I odmah se otvaraju dvije osjetljive i eksplozivne teme. Prva uz Rijeku i Rujevicu i „pusta“ obećanja o povratku na Kantridu, a druga o 1945. godini kao startnoj godini osnivanja NK Rijeke. Kompleksne i argumentirane, trezvene rasprave bilo je, a trebat će je još...

Uz sve kvalitetniju i rezultatski uspješniju Rijeku nabujao je i niz (sve boljih) navijačkih uspješnica:

Ajmo Rijeka (mix) - band aid, Ajme meni - grupa Fun, Ti znaj da Rijeku volim ja, Reci riječi Rijeci - Gane Rimatore , Plavo bijela himna - Galije; Dokovi - Armada, Rijeka je prvak - Pleteri, Crni & Gane Rimatore, Diži ruke - Crni & No name, Kroz bonace i nevere - Crni, Rijeko pobjedi za nas - Boris Matešić, te atipičan, ali efektan Način života - Prlje i orkestra HNK I pl. Zajc, Armada 87 - Način života, klapa Nevera - Rijeka bijelih snova.

 Veliki broj autorski kvalitetnih, a izvođački još boljih ostvarenja dolazilo je iz MIK-ovog svijeta popularne glazbe:

Citavecia (L. Kadum) - Angelo Tarticcio i grupe TNT

Che bella dona (M. Milat, V. Juretić, A Baša) - Galliano Pahor

Riko moja - Duo s Kvarnera (MIK 65.)

Bella Fiume (Krajcar, Cuzma, Valenčić) - Voljen Grbac

Tramonto Fiuman (Krajcar, Cuzma, Valenčić) - Nevia Rigutto

Fiume nel mio cuor - Nevia Rgutto

Teče, teče Rečina (B. Krajcar, D. Načinović, A. Valenčić) u debitantskoj i uspješnoj izvedbi Martine Majerle, s ovogodišnjeg MIK-a

Tu san rojen - Voljen Grbac, Joso Butorac

Immensamente - Francesco Squarcia - najbolja stručnog žirija i nagrada „Beseda“

Volimo Rijeku - Opatijski Suveniri

Rijeko moj grade - Grupa 777

Pjesma Rijeci (Kuntarić, Vukmirović, Glojnarić) - Radojka Šverko iz rock opere comice Karolina riječka 1984.

Riječki VIS Kristali su jednim posebnim LP-ijem Muzička razglednica s Kvarnera sredinom 80-ih godina naznačili svoj repertoar pjesama o Rijeci i riječkom kraju - Doviđenja Rijeko, Riječko veče, Od Sušaka pa do lipe Boke, Trsački prošijani.

 Posebni izvor fiumanskih pjesama bio je festival, Canzoni popolari Fiumane, Riječke narodne pjesme, s početka 20-og stoljeća:

Di' me Rita / Kaži mi Rita (1906.) osvojila je 1. nagradu, a posebnost je da je uz autora glazbe Arriga Riccottija, autor stihova bio Achile La Guardia, otac Fiorella la Guardia, budućeg gradonačelnika New Yorka

Andemo al comunal (Baldini, Riccotta)

Casa Nostra

 La mia perla (Dodeca, Carl)

Iz 1892. na festivalu je 2. nagradu osvojila pjesma Le belle sartorelle fiumane, koji potpisuju autori Baldini i I. pl. Zajc!

Upravo nevjerojatno zvuči podatak da je pjesma iz 1907. Indeficienter, za koju su autori, teksta Vittorio Pincherle i, muzike, M Schiavuzzi privukli pažnju stihovima... „naš će se orao vratiti / l' aquila nostra tornera...“ i da se pritom pjevalo o riječkom dvoglavom orlu... u inat mađarskoj vlasti koja ga je skinula... Jes' da je trebalo gotovo 110 godina... ali ipak tu je!

Čitav niz klapa pjevao je pjesme o Rijeci i riječkom kraju. Jedna od najboljih Fortunal, pored ostalih, uspješno je izvodila i autorski zapaženu pjesmu Envera Puhovca - Laku noć grade.

Mada su bili vrlo širokog i raznovrsnog repertoara, te su se glazbeno mijenjali od a capella do instrumentalnog ansambl, klapa/ansambl Nevera uvijek je imala i izuzetne izvedbe pjesama o Rijeci i svom zavičaju: Najdraža Rijeko, Od Sušaka pa do lipe Boke, Mom zavičaju, Trsački prošijani, Riko moja, Kad Rika zaspi, Moja Rika, moja Fiume, Gospo od Trsata... Jedna od posebnih pjesama koju izvodi Nevera je i Fiumanka - autora Sanjina Mandičića na stihove Josipa Tomina, posvećena riječkoj međunarodnoj jedriličarskoj regati.

Mensur Puhovac prisutan je u glazbenom životu Rijeke desetljećima. Posljednjih godina u plodonosnoj autorskoj suradnji sa svestranim Oljom Dešićem postao je bitnije vidljiv i kao autor i kao izvođač u popularnim čakavskim mjuziklima (sa sušačkim dijalektom)… Sušak, Sušak, Kalafat, batana i papagalo. Poželimo im još puno novih porinuća i putovanja. Pitko, ali svakako ne i plitko. Jednostavno, svježe, prpošno. Uronjeno u svijet običnih ljudi oko sebe sa svim slatkim i gorkim situacijama koje život nosi.

Pjesme o Rijeci danas izvode sve generacije brojnih glazbenih pravaca.

Pored solista i zborova, puno je pjesama za djecu, što se njeguje posebno na dječjim festivalima MIKIĆ i KVARNERIĆ. Riječki dječji zborovi pod vodstvom prof. Egle Trošelj Mali Riječani i Morčići uz brojne nagrade i nastupe već 30-ak godina surađuju sa vrsnim glazbenicima i autorima : Meri Trošelj, Robert Funčić, Damir Halilić, Duško Rapotec, Elvis Stanić… Među pjesmama su i one posvećene Rijeci i riječkom kraju: Rijeko grade, ja sam tvoje dijete, Rika i ja, Maškarana Rika, Svoj grad posuli smo zvijezdama, Rijeka, Mi smo Mali Riječan, Pjesma Morčića, Na Karneval...

O rockerskim zvukovima Rijeke... ima se što čuti i čitati. Tko je imalo pratio scenu, bez obzira na prohujala desetljeća, još mu sigurno kruli u želucu: Rijeka - Parafi. Prva postava. Bazični trio. Sirovo. Žestoko. Ako je nekom, čudom, i to ishlapilo - Valter Kocijančić je nakon 30- ak godina i uz pomoć novih snaga - Ri val (pa i Mandrila) još jednom dobro prodrmao i svoje i njihove kosti , na zadovoljstvo novih generacija.

Riječke pičke - Let 3

možemo uvrstiti kao savršenu pankersku ljubavnu pjesmu mladih ljudi koji vole svoj grad, izuzetno popularnu i prisutnu u dijelu javnog medijskog prostora ili kao samo prostačinu kojoj nije mjesto u bilo kojem pristojnom građanskom časopisu.

Sandro Bastijančić, autor i glazbenik, uz neku varijantu svog dugovječnog En faca, na talijanskom je otpjevao u milozvučnoj prepoznatljivoj pop-rock maniri svoj San Vito. Nešto godina kasnije Nevia Rigutto uz Minicantante dala je pjesmi novi (pri)zvuk; a sebi u repertoar još jednu u nizu sjajnih pjesama o Rijeci.

Ajmo Rijeka - Ri vala velikim dijelom je transgeneracijski tulum s euforičnim putovanjem kroz bolju prošlost novije scene riječke popularne glazbe. Apsolutna „pozitiva“ koja gotovo ne sluti što je čeka. I baš ih briga. Ajmo, Rijeka!

Denis Kraljević još je jedan žestoki riječki kantautor koji je kroz godine na glazbenoj sceni bio premalo prisutan. Mada srećom s vrsnim glazbenicima, tu prije svega mislim na medijski samozatajnog, ali stvaralački sveprisutnog Roberta Funčića. Nekoliko skladbi je sasvim dobro izdržalo do danas, a za nas u ovom kontekstu najvažnija je pjesma: Fiume. Puna opore atmosfere s emotivnim nabojem ogorčenog, odbačenog ljubavnika, koji će svom opojnom gradu, nakon ponovnog razočaranja nanovo oprostiti. do neke nove situacije.

Il treno per Genova zreli je komad zvučnog pop majstorstva. Ništa dodati. Ništa oduzeti. U sve to se savršeno uklapa distancirani i pomalo odsutni glas Tine Vukov. Genova je negdje. Tamo. I Rijeka je negdje. Tu. A ona negdje. Ni tamo. Ni tu.

Pjesme Rijeka moj svijet i Grad na prvi, površni, pogled su vrlo slične, ali uz jedan treptaj jasno je da su i vrlo različite, u dubini karaktera. Duet Justinić i Funčić u Rijeka moj svijet vokalno se odlično nadopunjuju i osnažuju. Šteta što ih nemamo prilike čuti i češće. A nadahnuti stihovi nas gotovo cinemaskopski vode kroz prostore grada i ljudi. Vanjske i unutarnje.

Iz tih intrigantnih i tajnovitih prostora grada izlaze autori, glazbenici, solisti… svih mogućih glazbenih pravaca, koji nam sigurno mogu podariti nove zvučne slike. I progovoriti će o gradu. I grad će progovoriti o njima. Nama. Samo je pitanje koliko će se uspjeti čuti u kakofonijskom medijskom košmaru naše svakodnevnice.

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2018 Klub Sušačana