Ubrzo nakon osnivanja Kluba Sušačana
1992. godine javila se zamisao izdavanja časopisa, jer je novoosnovanom klubu bila želja
da se i pisanom rječju probliži brojnom članstvu i ostalim građanima Rijeke i Sušaka.
Naročito se željelo upoznati nove generacije građana s kulturnim, gospodarskim i
civilizacijskim baštinama ovoga grada i ovoga kraja.
U travnju
1993. godine izašao je prvi broj “Sušačke revije”.
Osnivač i nakladnik je Klub Sušačana, koga predstavlja predsjednik kluba Zdravko Ćiro
Kovačić. Glavni i odgovorni urednik prve dvije godine bio je Danko Pavešić, a potom se
razdvajaju dužnosti glavnog i odgovornog urednika, tako da dužnost odgovornog urednika
preuzima Danko Pavešić, a glavnog Mladen Urem. Još je važno napomenuti da je prve tri
godine časopis bio glasilo Kluba Sušačana, a od dvanaestog broja izlazi kao “Glasilo
za kulturu i društvena zbivanja Hrvatskog primorja, kvarnerskih otoka i Gorskog kotara”
1996. godine dužnost glavnog urednika preuzima Alen Čemeljić umjesto Mladena Urema, a
na mjesto dotadašnjeg tehničkog urednika Ive Marendića Slavko Katnić.
Da bi se bolje shvatila uloga “Sušačke revije”
za ovaj kraj i za Hrvatsku, potrebno je spomenuti pet riječkih časopisa koji su, svaki
na svoj način, obilježili kulturnu povijest Rijeke poslije Drugog svjetskog rata. Prva
je počela izlaziti “Riječka revija”,
još 1952. godine i održala se do 1968. godine mijenjajući više izdavača: prvi je
izdavač Narodno sveučilište Rijeka i Pula, potom Matica Hrvatska – ogranak Rijeka, a
posljednji Riječko književno i naučno društvo. Ključna osoba svih sedamnaest godina
izlaženja bio je Vinko Antić, čiji je rad osiguravao ujednačenost cijelog
projekta. Krajem šezdesetih godina “Riječka revija”, izvršivši ulogu otkrivanja
hrvatskih potencijala na ovom području, prestala je izlaziti potisnuta časopisom
“Dometi” kojega pokreće Žvane Črnja 1968. godine, a izdaje Matica Hrvatska.
Tijekom dvije godine (1970.-1971.) “Dometima” se priključuje “Kamov” s Nedeljkom
Fabriom kao središnjom osobom. Kraj “hrvatskog proljeća” je kraj i prvog razdoblja
“Dometa” i “Kamova”.
Nakon 1971. godine pa sve do 1992. godine izlaze “Dometi” u redizajniranom obliku, a
vode ih više glavnih urednika. Kao reakcija na ovo razdoblje “Dometa” pojavljuju se u
Rijeci 1988. godine časopisi “Rival” (glavni urednik Mladen Urem) i zatim 1993.
godine “Sušačka revija” (odgovorni i
glavni urednici Danko Pavešić i Mladen Urem). “Sušačka
revija” izlazi redovito od svog osnutka, četiri broja godišnje u
nakladi od 1300 do 2000 primjeraka, te tako postaje najtiražniji i najprodavaniji
časopis te vrste posljednjih pedesetak godina u Rijeci.
Moglo bi se reći da su “Rival” i “Sušačka revija”, zapravo, nastavak davno
ugasle “Riječke revije”.
Nakon osam godina izlaženja “Sušačka revija” se nametnula kao najvažniji časopis
u gradu koji se bavi životom grada i oblikovanjem njegova kulturna identiteta.
Zahvaljujući dobroj organiziranosti “Kluba Sušačana”,
izdavača Revije, dosada je osigurano redovito izlaženje 36 brojeva, što je i u
hrvatskim okvirima rijetkost. Kombinacijom tema iz prošlosti s aktualnim događanjima
časopis je vrlo prihvatljiv širem krugu čitatelja, što ga uz maksimalnu otvorenost
prema suradnicima čini vrlo životnim. Držimo nesumljivim da je “Sušačka
revija” časopis koji je obilježio kraj stoljeća u Rijeci, a
obilježava i početak ovoga stoljeća.
SUŠAČKA
REVIJA