ZDRAVKU KOVAČIĆU PREDSJEDNIKU KLUBA SUŠAČANA

DAVID I GOLIJAT Va fotelji počivan, va starih danih o mladosti snivan. Kroz poneštru vidin: priko burnoga mora tri remurćadora. Prema Omišlju teku. Priše se jedan za drugin. Priše – posal zove.  Prova more rove, val kuvertu pere, na most se vere. Tri brodići, maljahni, mići ma snažni, kuražni, zač srce mornarsko junaški kuca. I evo Omišalj. Feral svitluca. Uz bankine vezane morske čuda, saki strašan, veli maštel kot naš kaštel. Sako čudo od remurćadora stotinu putnih veće. Širokin, prostranin moren priko sih meridijanskih saki se ponosno šeće. Ma ovdi va portih, va valah uskih i dunbokih nij mesta za čuda širokih bokih. Zvuku jih zvan porta ti snažni mići brodići, pomažuć junaški va zlu i nesrići! Srićan jin herojski plov uz božji blagoslov! David  Kabalin

   Poštovani!
    Kao i svi Sušačani, tako su i naše obitelji s velikom tugom primile vijest o uništenju najstarijeg kupališta na Sušaku, odnosno na Pećinama, jer mnoge Sušačane, kao i nas, vežu mnogobrojne uspomene za to mjesto. Teško nam je pala ta nesreća premda smo dobro znali da će se jednog dana to dogoditi. Pravo je čudo što su noseći stupovi, u kojima je bilo nedovoljno željeza i betona, mogli izdržati oko 120 godina. Mi koji smo živjeli u toj kući 40 godina bojali smo se svakog jačeg juga i velikih valova od čijih se je udara tresla cijela kuća. Bilo je lijepo gledati podivljalo more, ali je isto tako često to divljanje izgledalo jezovito. Osim tih udara mora u terase i temelje kuće, nemirno more je i na druge načine kompliciralo i otežavalo življenje u toj kući.

    Upravo zbog toga našeg iskustva ovim pismom htjeli smo se pridružiti Vašem sličnom javnom apelu gradskim ocima Rijeke, na kojem Vam čestitamo i zahvaljujemo, da se odmah pristupi saniranju tog područja i osigura kuća od propadanja. Ako se to ne učini odmah, mogla bi se desiti mnogo veća nesreća od ove.

    Ovim povodom, a kao dugogodišnji stanovnici na Pećinama, mislili smo i da nam je dužnost sugerirati Klubu Sušačana da jednom prilikom razmotri, ako je to moguće, probleme vezane za Sušačku, odnosno pećinsku obalu. Da pokuša formulirati svoje stavove o tome kako urbanistički riješiti ti obalu u budućnosti, te kako omogućiti Sušačanima pristup na njihovo more. Posebno, kakve bi sadržaje trebalo izgraditi na toj obali. Početkom prošlog stoljeća učinjena je velika greška kada se dozvolila izgradnja kuća uz samo more i time faktično privatizirala obala, potpuno zanemarujući pomorsko dobro i pravo ostalih građana na tu obalu. Sada ne bi trebalo ponoviti tu grešku. Većina kuća na obalnoj strani, posebno od Brajdice do Sablićeva, u visokoj je starosti. Približava se vrijeme za njihovu rekonstrukciju ili zamjenu. Stambena i ostala izgradnja u narednom periodu mora biti usklađena s propisima o pomorskom dobru i njegovu adekvatnom korištenju.

    Koliko smo informirani, u gradu Rijeci razmatrana je ideja o stvaranju rekreacione zone na Brajdici. Ako bi se radilo na ostvarenju te ideje, onda jedan obalni put do Sablićeva, kraći od 1 km, za današnje građevinske mogućnosti ne bi bio nikakav problem. To bi otvorilo Sušačanima put do mora, faktično od Rječine do Sablićeva u prvoj fazi izgradnje obalnog puta. U drugoj fazi izgradnje od Sablićeva do Grčeva također ne vidimo građevinsko-tehničkih problema. Eventualne imovinsko-pravne probleme trebalo bi obazrivo rješavati.

    Kada bi se na tako pristupačnoj obali osmislili adekvatni sadržaji, cijeli bi Sušak doživio značajan preobražaj u mnogim domenima svoga života. Naročito na rekreativno-sportskom, turističko-ugostiteljskom i kulturnom području, te u mnogim aktivnostima vezanim za samu obalu. Na Pećinama bi kultura življenja sigurno znatno porasla, a Pećine bi osim toga dobile i daleko ljepši izgled.

    Zato je važno ako se sada ide na hitne sanacije šteta koje je učinilo olujno more, da se te sanacije izvedu tako da se prikladno uklope u sutrašnja rješenja izgradnje obale, a koja će se, nadamo se, gradsko poglavarstvo Rijeke jednom odlučiti.

    Mnogi Sušačani, a naročito oni koji su danas u poodmakloj dobi života, sjećaju se mnogih godina okupljanja i druženja i mladih i starih na našim terasama. Najbrojnije okupljanje bilo je za Drugog svjetskog rata dolaskom talijanske, a poslije i njemačke okupacione vojske. Talijani su odmah uveli coprifuoco i zatvorili sva mjesta javnog okupljanja. Kućevlasnici su se zatvorili u svoje kuće i družili samo sa svojim najbližim susjedima. Jedino je naš portun od kuće stalno bio otvoren za bliže i daljnje stanovnike Sušaka. Najprije je počelo okupljanje mladića i djevojaka gimnazijalaca svih generacija. Tu su se sklapala poznanstva, izmjenjivale važne informacije, stvarale međusobne veze, iz tih veza kasnije su sklopljeni mnogi brakovi. Uz plivanje i ronjenje bilo je i natjecanja u skakanju s visokih terasa. Drugi su se bavili veslanjem, jedrenjem, ribarenjem i sl. Mi smo se dosta bavili i spašavanjem onih koji su se prevrtali, naročito u olujnim danima. Interesantno je da su se ta druženja održavala kroz cijelu godinu, a četiri terase uz naš stan osiguravale su razne sadržaje tog svojevrsnog ratnog društvenog života. Vjerojatno zbog navike dolaženja na to staro kupalište, ono je nastavilo ugošćavati znatan broj Sušačana i nekoliko poslijeratnih godina, tako da je to druženje trajalo oko desetak godina. Iz mnogih razgovora s ondašnjim prijateljima vidjeli smo da su im te godine ostale u dragoj uspomeni.

    Ovo je samo jedan primjer jedne kuće koja je otvorila svoja vrata ljudima koji su željeli pristup moru.

    Možete si zamisliti što bi značila ljudima našeg grada izgradnja jednog obalnog puta od Rječine od Sablićeva odnosno Grčeva. Takav jedan lungomare privukao bi cijelu Rijeku, pogotovo ako bi se mudro na njemu izgradili sadržaji koji našim ljudima odgovaraju. To bi sigurno bila dobra strana ove nesreće. »Ogni male non viene per nuocere« stara je poslovica.

Bez obzira da li sada ima ili nema novaca, bez obzira što o tome mogu sada misliti nadležni, Pećinama se mora dati perspektiva razvoja. Ova sugestija nalazi se na tom pravcu, a Klub Sušačana je najpozvanija institucija da o tome kaže svoje.

    Nemojte nam zamjeriti na dužini pisma (Nemojte nan ča zamerit).

    Klubu Sušačana želimo dug život i mnogo uspjeha.

U ime porodice Marganovih           

Ira Margan-Gjenero           
Anamarija Margan           
Vuk Gango Margan           
Ivo Margan